Sunčana strana ulice

   " Ljudi moji ,  je li to moguće? " vikao je legendarni Mladen Delić komentirajući gol za pobjedu reprezentacije Jugoslavije nad Bugarskom u kvalifikacijama za prvenstvo Evrope u nogometu daleke 1983. godine . Još i danas se sjećam tih scena na crno-bijelom ekranu tv-a kao da su se jučer dogodile. Jugoslaviji je trebala pobjeda . Regularnih devedeset minuta je bilo isteklo i čekao se samo sučev zvižduk za kraj . Delić je utučeno i rezignirao komentirao kako nema više vremena , kad je Zl.Vujović uputio zadnji centaršut , a Radanović glavom smjestio loptu u mrežu za pobjedu i odlazak na prvenstvo Evrope . To je tako šokiralo sirotog Delića da je dobrih pet minuta izgovarao razne varijante " je li to moguće , ljudi moji , šta je ovo ..." itd .
   I sad kakve veze ima ta utakmica sa ovim postom . Utakmica nikakve , ali šokantni prikaz iz citirane rečenice najbolje opisuje moju nevjericu kad pomislim na vrijeme koje nas prati već dobrih mjesec dana . Stabilno i sunčano . Naprosto nevjerojatno . A toliko sam kukao za vrijeme kišnog perioda prije toga da sam svima već dosadio . Jbg , kad ne volim kišu , ni bljuzge , blato i nošenje kišobrana , a pogotovo onaj osjećaj sputanosti i ograničenje kod kretanja . Ovo sad je prava pravcata milina . Temperature su niske , ali tako i treba biti po zimi . Ni bura koja tu i tamo zapuše ne smeta . Glavno da je sunčano i sve je onda ok . Znam da neće još dugo trajati i zato treba iskoristiti svaki slobodan trenutak za uživati na otvorenom . I naravno trčati .
  Kad smo već kod trčanja staru godinu sam ispratio sa 14 km  , taman da bude ukupno 2019 km kao i godina koja prolazi . Ostajem pri obećanju da ako 2060. godine otrčim 2060 km častim društvo čevapima i pivom na stadionu ( šta ste zinuli , pa valjda ćemo uletit u stotu ) .
  Uglavnom , lijepo vrijeme je omogućilo bezbroj mogućnosti što se tiče trčanja . Utorak i četvrtak standardno na stadionu , ali nedjeljom sad možeš birati između prekrasnih dionica za trening dužine koje nam se nude tu oko grada . Nabrojat ću samo neke kojima  trčim . Da bude zanimljivije dat ću im i imena svakoj.
    ĐIR - nisam znao kako drugo da ispadne nekako originalno , a pošto sam veliki ljubitelj biciklizma i pratim na tv-u Giro d'Italija , Tour de France itd. skratio sam po našu na Đir. Startam od kuće u Radničkoj ulici , 43.ist.divizije , Punta , veslački , riva , bulevar , tvornica cementa , Muzil , Valovine , Stoja , Lungomare , južni bulevar , Bunarina , hotel Park , ispod Histrije , Bunarina . Ako krenem istim putem nazad dobijem dužinu od oko 26 km , a ako krenem zaobilaznicom do velikog rotora i 43.ist.divizijom doma ravno 21 km . Dužine se mogu povećavati dodatnim krugovima oko Histrije za oko 2,4 km po krugu . Staza dosta valovita sa par dobrih uzbrdica , naročito ako se vraćam preko Muzila . Kad dosadi može se i obrnutim putem . Moja omiljena za pripreme . Ima i dosta hlada tako da se može i po ljeti .
   Medulinski zaljev - prekrasna staza u Medulinu . Krećem na ulazu u autokamp kod malina ( nije voće nego nekadašnji mlin na vjetar ) , đir po kampu , oko poluotoka , obalom do Kažele , uzbrdica do ceste , rampa pa cestom pored nogometnih igrališta i hotela nazad do ulaza u autokamp . Krug ima malo više od 10 km , pa se može ponoviti obrnutim smjerom do 22 km . Nedavno su uredili šetnicu oko Vižule , pa se može i to ukombinirati da ne bude dosadno . Staza je blago valovita , velikim djelom uz samo more i pravi je užitak za trčanje osim po ljeti kad je previše turista koji bauljaju na sve strane i prevruće .
  Brijuni rivijera - ime po fantomskoj firmi koja nikako da krene , ali netko za to dobiva lovu . Skroz ravna staza koja kreće ispred ulaza u autokamp Puntižela i ide skroz uz more kroz Valbandon i  Fažanu do Perojskog portića . U zadnje vrijeme možda previše gužve zbog šetača .Skroz osunčana , idealna osim po ljeti kad je prevruće . Predivan pogled na Brijune i more . Tamo i nazad ukupno oko 17 km . Ako se krene sa parkinga ispod nadvožnjaka  za Veli vrh pa preko Štinjana do Puntižele dobije se još dobrih 8 km sa dosta uzbrdica .
   Križnim putem do Premanture - krećemo kod rotora za Pješčanu uvalu prema Pješčanoj i u prvom zavoju produžujemo ravno kroz šumicu do ceste za Vinkuran , Vinkuran , Vinkuranska vala , uzbrdo pa kroz Banjole , pored hotela do naselja Volme , uzbrdo tkz. križnim putem pored groblja do Premanture . Tamo i nazad oko 20 km , dosta zahtjevnih sa nekoliko teških uzbrdica . Na vrhu prije premanturskog groblja prekrasan pogled na Kvarnerski zaljev , Cres ,Lošinj i Velebit u daljini . Dodatna kilometraža se lako dobije ako se produži do samog rta Kamenjak ili ako se krene negdje drugdje iz Pule .
  Našlo bi se još zanimljivih trasa za dužinske treninge , ali ove su mi nekako najdraže i najbliže . 
P.S. : naslov ovom postu sam dao po nazivu drugog studijskog albuma grupe Azra iz 1981.godine .

 
  
  

Bablje ljeto

   Od zadnjeg posta je prošlo evo već skoro dva mjeseca . I dalje nikako da se ustalim sa pisanjem bloga . Od kad sam na zavodu za zapošljavanje kod mene vlada totalna inprovizacija što se tiče vremena . Htio bih riješiti brdo stvari  , pa nikako da nađem malo vremena za napisati nešto konkretno . Ustvari našlo bi se vremena , ali istina je da sam se malo i ulijenio . Međutim  obzirom da od idućeg mjeseca stupam opet u radni odnos , valjda će se i to popraviti . Nova sredina , novi izazovi i YUHUUU , naprijed u nove pobjede .
   A sad da odvrtim film od zadnjeg posta . Dakle kišno vrijeme je trajalo i trajalo i trajalo ... tako da sam skoro položio za meteorologa koliko sam pratio vremensku prognozu tih dana . Nisu to bile cjelodnevne kiše pa da se čovjek može ravnati po tome . Tada bi jedina dilema bila trčati po kiši ili ne trčati . Ali ono je bilo sat- dva kiša , pa sat- dva bez kiše i tako u nedogled . E sad trebao si biti ili Vidoviti Milan ( ne Bandić ) ili Vakula za potrefiti kad će pauza između dva pljuska da bi odradio trening . Malo mi je tu išla u prilog činjenica da sam slobodan cijeli dan pa sam uspijevao uvijek uhvatit malo vremena za trčanje . Uglavnom planiranu kilometražu po tjednu sam kako tako otrčao i ostao suh , ali problem je bio trening dužine nedjeljom . Detaljne prognoze su se mjenjale svakih par sati , pa ti sad pogodi barem dva sata kad neće padati . Uglavnom da skratim priču , taj mjesec sam uspio čak dva puta lijepo pokisnuti . Ovo pokisnuti je blagi opis stanja kad trčiš tj.šljapkaš ( šljap , šljap -  zvuk natopljenih patika ) toliko promočen da ti se majica i hlaćice lijepe za tijelo  .
 Prvi put sam se sa Mirom spremao krenuti kad je počelo lagano rositi . Vratili smo se u kuću i presvukli .Nakon niti pet minuta je stalo . Po prognozi nije trebalo padati barem par sati , pa sam se opet obukao za trčanje i krenuo . Mira je odustala . Nakon par kilometara nebo se opet zacrnilo i tu i tamo bi pala koja kap ." Ma nije to ništa , sad će stat" hrabrio sam se i nastavio .  Zaobilaznica po kojoj inače uvijek puno ljudi šeta bila je posve pusta . Tek jedna žena pod kišobranom  navlači malog psića kojemu se očito nije izlazilo iz toplog stana  i ja koji trčim kao da mi je to od životne važnosti . Kad sam već došao do rotora za Pješčanu gdje sam se trebao naći sa društvom iz kluba , počelo je već pristojno pljuštati . Navukao sam šiltericu koju stavljam zbog naočala po kiši i u zaklonu jednog stabla pričekao par minuta dok su stigli Goran i Eda . Kratko smo se pozdravili i krenuli . Dok je još prilično padalo odjednom je Goran ispalio " predivno " ( ili genijalno , više se ne sjećam ) . Nisam ništa rekao . Zašto čovjeku kvarit raspoloženje . Uostalom ubrzo je stao pljusak pa smo dužinu odradili po planu .
   Drugi put je po večernjoj prognozi kiša trebala padati negdje do 11 ujutro da bi nakon toga bilo razvedravanje . Odlučio sam stoga krenuti malo prije podneva . Ujutro kad sam se ustao više nije padalo , ali kako nisam opet pogledao prognozu nisam znao da umjesto razvedravanja stiže nova kiša . I tako sam bezbrižno krenuo u planirano vrijeme trčati . Društvo je krenulo ranije tako da sam ovaj puta trčao sam . Negdje na sedmom kilometru kad sam bio kod Bunarine  počelo je  lagano rositi . Navukao sam šiltericu i nastavio . Kako je vrijeme odmicalo tako je kiša pojačavala . Odradio sam dva kruga oko Histije i krenuo nazad zaobilaznicom . Bio sam skroz mokar , ali sam ipak uspijevao držati sasvim pristojan tempo . Malo sam i pojačao u drugom dijelu , ali kad sam stigao do City Mall-a počelo je jako puhati u prsa . Osim što me prilično usporavalo , od vjetra su mi se mokre majica i hlačice zalijepile za prsa i prepone . Toliko mi je bilo hladno od toga da sam skratio trening za dobrih 4 km i krenuo doma da ne pokupim još kakvu upalu .  Sad je valjda jasno zašto ne volim zimu , kišu , blato itd .
    I onda kad sam skoro mislio da toj kiši nema kraja odjednom je desetak dana prije Božića zapuhala bura i zasjalo sunce . Temperatura je malo pala , ali to ne smeta . Kad je sunčano odmah je i raspoloženje bolje . Možeš se kretati svugdje bezbrižno i bez kišobrana , a trčanje je sada prava uživancija .U takvom raspoloženju smo ispratili staru godinu i ušli u novu . Sezonu smo otvorili laganim rastrčavanjem i ugodnim druženjem uz more u Medulinu . Nije nam smetala ni burica koja je prilično puhala tog jutra . Ipak je zima , ustvari pardon " bablje ljeto " .

A sad ispočetka

     Po povratku iz Ljubljane mislio sam napraviti malu pauzu od desetak dana bez trčanja , ali potrefilo se da je već iduće nedjelje bila po rasporedu utrka u Medulinu pa sam ipak malo korigirao svoj plan . Odavno sam se ohladio od trčanja na utrkama Istarske Zimske Lige  jer mi se ne uklapaju sa pripremama za proljeće . Ipak Medulin nisam mogao preskočit iz više razloga . Dosad su se uvijek iskazali kao dobri domaćini , staza je lijepa , blizu je Pule , a prognoza je predviđala lijepo vrijeme što znači i ugodno druženje prije i poslije utrke sa prijateljima trkačima . Prijavio sam sebe i Miru i odlučio trčati lagano sa njom . Umjesto planirane pauze odradio sam par laganih rastrčavanja za oporavak i u nedjelju otrčao laganini Medulin .
   U ponedjeljak sam zvanično krenuo sa pripremama za proljeće . Cilj mi je opet Proljetni zagrebački polumaraton u trećem mjesecu i nakon toga vrhunac u Zadru na Wings For Life početkom petog mjeseca . Zadar sam upravo uplatio i to ću otrčati makar na jednoj nozi , a Zagreb ovisi kako budu tekle pripreme . Početak godine je vrlo riskantan zbog viroza ili ozljeda usljed niskih temperatura . Tako sam i početkom ove godine potrefio i jedno i drugo pa otkazao već uplaćeni polumaraton .
   Uglavnom bazične pripreme su krenule . Preduvjet za ono što slijedi kasnije je dobra baza i ovog puta je mislim odraditi kako treba bez preskakanja , korekcija i kompromisa  . Sve u svoje vrijeme . Cilj mi je pomalo opet doći na razinu od prošle godine i  otrčati dobar slijedeći maraton u Ljubljani . Za sad pomalo dižem kilometražu jednim umjerenijim tempom trčanja . Planiram se ustaliti na nekih 60-etak kilometara tjedno , pa vidjet kako koljeno reagira . To bi bio neki minimum ako nešto očekujem na maratonu .
   Iako smo već dobro zagazili u zimu , vrijeme je više jesenje nego zimsko . Temperature su još prilično visoke za ovo doba , ali zato kiše nikako da prestanu . Dobra strana nezaposlenosti je ta da imam ipak više slobodnog vremena , pa mogu uvijek uhvatiti neku pauzu od kiše i odraditi trening . Ne volim kišu ni zimu i gotovo . Još kad se tome pridodaju kraći dani , viroze i gripe koji vrebaju iza svakog kantuna pogotovo . Ništa , idemo dalje do nekih jepših dana .

Ljubljana 2019

      Prošla su već tri tjedna od utrka u Ljubljani , a ja sam tek sad uhvatio malo vremena da napišem nešto i o tome . Ne znam jeli to fjaka , nedostatak inspiracije ili je i mene zahvatio penzionerski sindrom nedostatka vremena . To penzionerski je figurativno rečeno jer nisam u penziji nego na zavodu za zapošljavanje .  Kako stvari stoje sa navršenih 60 godina teško da će neki prihvatljiv posao uletjeti , a prihvatit bilo kakav posao mi ne pada na pamet . Da je potreba radio bih bilo šta , a pošto nije malo ću stat na loptu i odlučit kako dalje . I sad kad sam ostao doma sjetio sam se nekih svojih prijatelja penzionera kako kukaju da ništa ne stignu jer nemaju vremena . Tako i ja evo nikako da stignem napisati par rečenica .
   Uglavnom stigla je na red i Ljubljana . Rasterećen svih očekivanja oko nekih rezultata na put sam sa Mirom i Ozrenom krenuo već u petak automobilom . Zabavljeni Ozijevim pričama uspijeli smo fulati skretanje za Dol pri Ljubljani gdje su nas čekali Markoviči i završili neplanirano u Domžalama . Ipak brzo smo se snašli i došli do Joška i njegove obitelji koji su nas cijeli idući vikend mazili i pazili . Bilo je tu svega od ića i pića do puhanja svijećica na rođendanskoj torti . Pa ti sad trči .
  Nedjeljno jutro je osvanulo sa uobičajenom sumaglicom i niskom temperaturom .Kad smo oko osam sati prilazili startnim zonama ulice su već bile pune ljudi  ,tako da smo se prilično teško uspijeli probiti do najbliže zone i ući . Atmosfera je već bila na visokoj razini . Bubnjanje grupe Stroj Machine je dizalo adrenalin do maksimuma i svi su napeto isčekivali start utrke na 10 kilometara . Ja sam sa Mirom bio ušao u drugu zonu , pa sam je povukao sa strane kako nebi kočili brže trkače . Međutim kako je utrka krenula imali smo na početku problema sa zaobilaženjem još sporijih trkača . Planirao sam držati tempo od 5:45 za koji sam mislio da bi Mira mogla pratiti , ali prvi kilometar je vukla prilično živahno za 5:29 . Taman kad sam je mislio malo usporiti tempo se ustalio na oko 5:40 , pa sam je pustio da ide i sa strane pratio . Negdje malo prije petog kilometra učinilo mi se da malo popušta pa sam stao ispred i trasirao joj put držeći tempo . Po zvuku i frekvenciji njenih koraka točno sam znao gdje se nalazi iza mene i trebam li usporiti ili ne . Kad smo zašli u zadnji kilometar osjetio sam da malo teže diše . Pitam je može li , stiže kratki"  moram " . Sad se već sve jače čuje spiker na cilju , gledaoci glasno bodre i vidim da opet pojačava tempo . Grabi tih zadnjih stotinjak metara bez popuštanja i ulazimo u cilj . Čim je malo došla do zraka pita za vrijeme . Ooopa , ona koja je trubila da joj rezultat nije bitan pita za vrijeme . 56:58 ! Gotovo dvije minute brže nego prošle godine i osmijeh od uha do uha . Moj ovogodišnji cilj je odrađen i sad mogu otrčati svoj polumaraton u laganini tempu i uživati . Taman mi je preostalo dovoljno vremena da otrčim do auta i presvučem se u suhu odjeću . Sunce se odavno probilo i temperatura se popela na nekih dvadeset stupnjeva . Ulazim u box i tražim Joška koga sam mislio pratiti do dvadesetog kilometra u njegovom pokušaju da otrči maraton ispod četiri sata . Nema šanse . Gužva je prevelika . Prolazim na začelje i oučavam Gorana koji je bio na početku iduće zone . Krećem sa njim . Desetak kilometara trčimo skupa . Trčim lagano svojim tempom za maraton i uživam u atmosferi koja me okružuje . Neopterećen rezultatom sa zanimanjem pratim sve što se zbiva oko mene . Naprosto upijam sve pozitivne vibracije koje stižu od strane veselih i glasnih navijača , svirača i naročito djece koja djele petice uz rub staze . Na sedamnaistom kilometru sam čak stao i priuštio si jednu brzinsku masažu i krenuo polako prema cilju . Zadnjih stotinjak metara do cilja sam stigao u maloj grupici trkača . Publika je glasno bodrila , a ja sam veselo pozdravljajući lijevo i desno kao nekad Gebrselassie  prošao ciljnu ravninu . Rezultat nebitan , ali ipak sasvim solidnih 1:54:50 . Sa onih 56:58 sa Mirine utrke odličan trening . Baš sam uživao .

Opušteno

     Tjedan nakon Subotice protekao je u laganom treningu za oporavak , a nakon toga sam opet krenuo sa jačim treninzima .  Uzbrdice , malo intervala i dužinski treninzi tijekom slijedećih dva tjedna su odrađeni sa lakoćom što me razveselilo pa sam si već umislio da će do Ljubljane forma biti optimalna . Međutim već prve duže dionice u tempu polumaratona su mi poljuljale to uvjerenje . Već na polovici zacrtane dionice počinjale bi teškoće u praćenju zadanog tempa , a kraj bi bio živi užas . Možda je na to utjecalo  izuzetno toplo vrijeme popraćeno sparinom , a možda i dosta fizičkih poslova koje odrađujem ovih dana .  Uglavnom fizički umor je nešto što me ovih dana stalno prati . Nakon dva tjedna ovakvog maltretiranja odlučio sam prelomiti tri tjedna prije utrke kad bi trebao biti vrhunac priprema . Ako dionicu od osam kilometara tempom utrke ne izdržim do kraja u zadanom tempu odustajem od utrkivanja u Ljubljani . Kao za inat i taj dan je bilo prilično sparno ,  tako da sam već nakon tri kilometara stao sa strane i rezignirano zaključio da nema smisla dalje se mučit kad ne ide .Priključio sam se Miri u osmoj stazi i do kraja treninga je pratio u opuštenom trčanju . U Ljubljani ću dakle otrčati 10 kilometarsku utrku prateći Miru , a polumaraton ću možda krenuti i odraditi kao trening dužine uživajući u uvijek lijepoj tamošnjoj atmosferi . U skladu s tom odlukom odrađujem preostale treninge . Treniram sa Mirom u meni laganom tempu i uživam gledajući kako u prvoj stazi grabe Slaven , Dražen i naročito Ivan . Dečki odrađuju završne treninge maksimalno fokusirani i nadam se da će im se uloženi trud vratiti priželjkivanim rezultatima u Ljubljani . Ja ću do Ljubljane trčati u opuštenijem tempu , nakon toga možda malo odmoriti i krenuti izpočetka u novu sezonu i sa novim ambicijama . Ova godina je meni bila previše turbulentna sa ozljedama , poslom , hvatanjem forme što je nakraju dovelo do toga da nisam bio baš " čist " u glavi . A ako nisi čist u glavi nisi ni spreman za ozbiljno trčanje polumaratona , a kamoli maratona što mi je bio prvotni cilj za Ljubljanu .

Subotički polumaraton

      Na put smo krenuli po pasjoj vrućini . Temperature su tjednima bile preko 30 stupnjeva i nije bilo naznaka za bilo kakvom promjenom . Svakodnevno sam pratio dugoročnu prognozu , ali situacija je bila uvijek ista . Štoviše , za Suboticu su predviđali kulminaciju upravo taj vikend kad je utrka . Zbog kunjadinih poslovnih obaveza krenuli smo za Bajmok tjedan dana prije . Ako ništa drugo barem ćemo se malo priviknuti na tamošnju vrućinu . Malo sam se bojao gužvi po cesti jer se nedjeljom obično ljudi vraćaju s mora prema kontinentu pa sam krenuo ranije ujutro . Usput sa namjeravao kupit ENC uređaj , ali to je na kraju ispala nemoguća misija . Iako svugdje ističu da se uređaj može kupiti na svakoj naplatnoj kućici 24 sata na dan , uključujući vikende i praznike , na svakoj naplatnoj bi me njihovi djelatnici lagano otpilili sa porukom " žalite se upravi " . To me toliko iznerviralo da mi je momentalno nestala lagana uspavanost uzrokovana monotonijom vožnje po autocesti koja me držala do tada .  Granicu smo prešli u kasnim popodnevnim satima i izmučeni od dugog puta uputili se prema Bajmoku do kojeg nas je još djelilo kojih pedesetak kilometara . Krajolik isti kao i u Slavoniji od Osijeka prema Belom Manastiru . Polja zasađena  kukuruzom i suncokretom gdje god se okreneš . Kroz mnogo sela kroz koja put vodi velik broj zapuštenih kuća čiji su vlasnici očito negdje drugdje odlučili potražit sreću . Propale firme , posla nema , perspektiva nikakva i put pod noge prema Irskoj , Njemačkoj itd .
   Bajmok je mjesto od nekih osam tisuća stanovnika na sjeveru Bačke  tik do granice sa Mađarskom , negdje na pola puta od Sombora do Subotice . Mjesto kao da je izašlo iz filma " Salaš u Malom Ritu " ili iz neke pjesme Đorđe Balaševića . Uspavano i usporeno , njegovi najbolji dani su odavno prošli . Dva , tri kafića su mjesta svih društvenih događanja , svaki sa svojom stalnom postavom i više manje uvijek istom pričom . To je tjedan dana bila naša baza za aklimatizaciju na uvjete koji nas čekaju na utrci . Ja i Mira smo odradili tri treninga po najačem suncu kroz mjesto i bili glavna atrakcija .     Naročito Mira koja je trčala u laganom trkačkom bodiju . Kad sam u kafiću pitao zar nitko tu ne trči  rekreativno odgovor je bio "bio je jedan , ali taj je umro " popračeno smijehom . Ostatak vremena je prolazio uglavnom u ugodnom druženju sa kunjadom i njenim mužem uz dobar kulen i pivce , tako da sam čak i nakon iscrpljujuće utrke izmjerio dva kila više od svoje uobičajene težine .
   Iako sam svaku noć spavao kao beba , noć pred utrku nisam mogao oka sklopiti . Ništa mi nije smetalo . Ni komarci , ni vrućina , pogotovo ne uzbuđenje pred utrku , ali jednostavno nisam mogao nikako zaspati  do pred jutro . Uspio sam skrpati nekih dva sata sna , tako da sam se ujutro digao mamuran od nespavanja . Ni kava nije puno pomogla . Nakon laganog doručka krenuli smo prema Subotici .  Parking sam našao blizu startnog mjesta i krenuo malo razgledavati grad jer je ostalo više od dva sata do starta . Centar grada je jednostavno prekrasan . Impozantne građevine iz doba austrougarske  okružuju trg , korzo te veliki uređeni park sa fontanama . Sve je to u sklopu velike pješačke zone sa puno kafića i trgovina . A ono što je najvažnije puno , puno , puno HLADA . Namjerno sam naglasio to jer uz tako visoke temperature i sama šetnja bi bila vrlo neugodna , a kamoli utrkivanje . Dok sam se tako motao po centru malo po malo sam došao k sebi . Presvukao sam se i krenuo sa zagrijavanjem . Sad sam se već sasvim dobro osjećao i odlučio sam pratiti tempo trkača sa oznakom 1:45 za polumaraton . To je malo sporije od moje prvobitne namjere , ali niti sam skroz spreman , niti naspavan kako treba . Malo smo se pržili na suncu u očekivanju starta koji je kasnio , a temperatura je već bila 32 stupnja . Kad je konačno utrka krenula nastao je mali stampedo jer su krenuli zajedno i trkači na kraćim utrkama od 5 i 10 km . Zbog velikih temperatura organizatori su postavili okrepe sa pićem približno na svakih 2,5 kilometara . To se pokazalo spasonosnim rješenjem jer i pored toga što je veći dio staze išao kroz hladovinu , temperatura i sparina u zraku su se itekako osjećale . Prve kilometre utrke sam pretrčao sa lakoćom u predviđenom tempu i stao sam tek na petom kilometru srknut malo izotonika , ali već oko sedmog sam počeo sve teže trčati . Neispavanost je pomalo dolazila na naplatu i ja sam se osjećao sve umornijim . Kao prazna baterija . Više nisam razmišljao kako napraviti dobar rezultat , već kako završiti utrku , a da skroz ne puknem . Nisam stigao ni do pola , a već sam brojio svaki kilometar . Do kraja utrke  svaka je okrepna stanica bila moja . Izotonik ili gel sa vodom i obavezno polijevanje . Činilo se da nema kraja . Utješno je bilo to da je i ostalima oko mene bilo isto . Malo tko me pretekao , a po putu sam prestigao puno ljudi koji bi usput pukli i prohodali . Kad sam napokon vidio balon sa ciljem u daljini pokušao sam izvući još ono malo snage što je ostalo i ubrzati , ali nije baš išlo . Uletio sam kroz cilj kao prebijeni mačak . Žedan do iznemoglosti odmah sam slistio dva piva . Onako hladna klizila su kroz grlo sa lakoćom , ali žeđ je i dalje bila velika . Pojeo sam bananu i pokušao utažiti žeđ sa nasjeckanim narančama poslagaim na ledu . Onako hladne baš su mi pasale i slistio sam  možda dvadesetak komada . Dok sam čekao masažu poslao sam Miru po još jedno pivo . Uglavnom žeđ sam možda uspio riješiti , ali sve to što sam pojeo i popio poslije cilja uz gelove za vrijeme utrke je ubrzo izazvalo veliku mučninu . Nakon masaže toliko se pojačala da  sam legao u debelu hladovinu na nekoj pomoćnoj pozornici jer bih inače povratio . Tako sam ležao možda i sat vremena . Svaki put kad bi pokušao ustati mučnina bi se vratila . Mira me nagovarala da odem do obližnjeg ambulantnog kombija na infuziju što mi nije padalo na pamet . Polako sam došao k sebi , a još kad su me prozvali na razglas prilikom proglašenja po kategorijama sve je nestalo . Potrčao sam kao ptičica na pozornicu i popeo se na postolje . Drugo mjesto u kategoriji . Mora da mi se i guzica smijala od zadovoljstva .  Moje prvo postolje , a nadam se ne i zadnje . Teško izboreno , a time još draže . Nakon svega dojmovi sa subotičke utrke su odlični . Organizacija jednostavno sjajna . Bogati startni paketi unaprijed spremni za svakog trkača , tako da nigdje nije bilo dugog čekanja . Za sva pitanja vrlo susretljivi i uslužni . Sve je teklo kao po špagi , tako da ne čudi da je ove godine bilo duplo više trkača nego prošle godine . Malo je nezgodan termin utrke  jer su početkom devetog mjeseca još vrlo visoke temperature , ali nema veze vraćam se i dogodine definitivno .

Ljeto

      Nakon plitvičkog polumaratona uzeo sam si tjedan dana pauze od treninga i krenuo sastavljati plan priprema za jesen . Obično bi za šprancu uzeo Runningdidov plan priprema koji je još davno sastavio za klub i prilagođavao ga svojim potrebama , ali ovaj puta je slučaj bio ipak malo složeniji . Naime ove godine sam odlučio trčati polumaraton u Subotici koji je po terminu točno na polovici priprema za Ljubljanu . Datum 01.09. je termin koji bi za bilo koju utrku jednostavno preskočio . Ne volim trčati po velikim vrućinama , a drugi razlog je Ljubljana  . To mi je glavni cilj za jesen i tome je sve podređeno . Međutim ovaj put sam napravio izuzetak i to iz sasvim praktičnog razloga . Ženina sestra živi u Bajmoku , mjestu dvadesetak kilometara udaljenom od Subotice . Ima već skoro deset godina od kad smo ih zadnji put posjetili i unatoč stalnim pozivima nikako da se odlučimo na put . Stalno nešto iskrsne . Ili posao , ili unuci ili nešto treće uglavnom stalno sam odgađao put . I tako je bilo sve do prošle godine  kad sam vidio raspis za 2.subotički polumaraton . To me je odmah potaklo na razne kombinacije , koje međutim prošle godine nismo stigli ostvarili . Ove godine sam sve isplanirao na vrijeme . Kunjada i muž dolaze avionom kod nas na more ,  vraćaju se sa nama autom natrag , a ja i Mira nastupamo na utrci . Dvije muhe jednim udarcem . Dodatno su me ohrabrile lijepe i pozitivne ocjene za prošlogodišnju organizaciju utrke . Uglavnom da se nebi opet nešto premišljao , još prije Plitvica sam uplatio startninu za sebe i Miru . Sad nema više natrag . Ostalo je samo za posložit neki suvisli plan priprema . Zamisao je bila da u Subotici otrčim polumaraton , a u Ljubljani maraton . Do Subotice je bilo dva mjeseca za pripreme , što je prekratko ako bi krenuo od nule . Zato sam nakon Plitvica imao samo tjedan dana pauze , te sam  računao da ću malo ubrzanim pripremama uspijet uhvatit dosta dobru formu za polumaraton . Nakon toga bi mi ostalo dva mjeseca priprema za maraton . Malo nategnuto , ali ostvarivo kad bi sve išlo kao po špagi . To se naravno rijetko događa , pa tako i ovog puta . Čim sam krenuo sa raznim kombinacijama počeli su i kompromisi , a onda se sve razvodni . Ovog ljeta smo još čuvali unuke od starije kćerke da se nebi vucarali po dežurnim grupama u vrtiću i tako smo si drastično smanjili količinu slobodnog vremena . Sve su dodatno otežavale  nenormalno visoke temperature . Ni u šumi nije bilo lako trenirati , a kamoli na stadionu . Kako sam ovog ljeta puno vremena provodio na moru u vodi sa djecom ili plivajući , navečer sam na treningu bio prilično ispuhan . Uglavnom plan priprema je bio prilično poremećen , a naročito se to odrazilo na treninge dužine koji nisu prelazili 24 km . Zbog toga sam vrlo brzo odustao od planiranog maratona u Ljubljani i prijavio polumaraton . Ali prije toga je ostao za odraditi polumaraton u Subotici koji bi trebao pokazati koliko sam se unatoč svemu uspio spremiti .