Na put smo krenuli po pasjoj vrućini . Temperature su tjednima bile preko 30 stupnjeva i nije bilo naznaka za bilo kakvom promjenom . Svakodnevno sam pratio dugoročnu prognozu , ali situacija je bila uvijek ista . Štoviše , za Suboticu su predviđali kulminaciju upravo taj vikend kad je utrka . Zbog kunjadinih poslovnih obaveza krenuli smo za Bajmok tjedan dana prije . Ako ništa drugo barem ćemo se malo priviknuti na tamošnju vrućinu . Malo sam se bojao gužvi po cesti jer se nedjeljom obično ljudi vraćaju s mora prema kontinentu pa sam krenuo ranije ujutro . Usput sa namjeravao kupit ENC uređaj , ali to je na kraju ispala nemoguća misija . Iako svugdje ističu da se uređaj može kupiti na svakoj naplatnoj kućici 24 sata na dan , uključujući vikende i praznike , na svakoj naplatnoj bi me njihovi djelatnici lagano otpilili sa porukom " žalite se upravi " . To me toliko iznerviralo da mi je momentalno nestala lagana uspavanost uzrokovana monotonijom vožnje po autocesti koja me držala do tada . Granicu smo prešli u kasnim popodnevnim satima i izmučeni od dugog puta uputili se prema Bajmoku do kojeg nas je još djelilo kojih pedesetak kilometara . Krajolik isti kao i u Slavoniji od Osijeka prema Belom Manastiru . Polja zasađena kukuruzom i suncokretom gdje god se okreneš . Kroz mnogo sela kroz koja put vodi velik broj zapuštenih kuća čiji su vlasnici očito negdje drugdje odlučili potražit sreću . Propale firme , posla nema , perspektiva nikakva i put pod noge prema Irskoj , Njemačkoj itd .
Bajmok je mjesto od nekih osam tisuća stanovnika na sjeveru Bačke tik do granice sa Mađarskom , negdje na pola puta od Sombora do Subotice . Mjesto kao da je izašlo iz filma " Salaš u Malom Ritu " ili iz neke pjesme Đorđe Balaševića . Uspavano i usporeno , njegovi najbolji dani su odavno prošli . Dva , tri kafića su mjesta svih društvenih događanja , svaki sa svojom stalnom postavom i više manje uvijek istom pričom . To je tjedan dana bila naša baza za aklimatizaciju na uvjete koji nas čekaju na utrci . Ja i Mira smo odradili tri treninga po najačem suncu kroz mjesto i bili glavna atrakcija . Naročito Mira koja je trčala u laganom trkačkom bodiju . Kad sam u kafiću pitao zar nitko tu ne trči rekreativno odgovor je bio "bio je jedan , ali taj je umro " popračeno smijehom . Ostatak vremena je prolazio uglavnom u ugodnom druženju sa kunjadom i njenim mužem uz dobar kulen i pivce , tako da sam čak i nakon iscrpljujuće utrke izmjerio dva kila više od svoje uobičajene težine .
Iako sam svaku noć spavao kao beba , noć pred utrku nisam mogao oka sklopiti . Ništa mi nije smetalo . Ni komarci , ni vrućina , pogotovo ne uzbuđenje pred utrku , ali jednostavno nisam mogao nikako zaspati do pred jutro . Uspio sam skrpati nekih dva sata sna , tako da sam se ujutro digao mamuran od nespavanja . Ni kava nije puno pomogla . Nakon laganog doručka krenuli smo prema Subotici . Parking sam našao blizu startnog mjesta i krenuo malo razgledavati grad jer je ostalo više od dva sata do starta . Centar grada je jednostavno prekrasan . Impozantne građevine iz doba austrougarske okružuju trg , korzo te veliki uređeni park sa fontanama . Sve je to u sklopu velike pješačke zone sa puno kafića i trgovina . A ono što je najvažnije puno , puno , puno HLADA . Namjerno sam naglasio to jer uz tako visoke temperature i sama šetnja bi bila vrlo neugodna , a kamoli utrkivanje . Dok sam se tako motao po centru malo po malo sam došao k sebi . Presvukao sam se i krenuo sa zagrijavanjem . Sad sam se već sasvim dobro osjećao i odlučio sam pratiti tempo trkača sa oznakom 1:45 za polumaraton . To je malo sporije od moje prvobitne namjere , ali niti sam skroz spreman , niti naspavan kako treba . Malo smo se pržili na suncu u očekivanju starta koji je kasnio , a temperatura je već bila 32 stupnja . Kad je konačno utrka krenula nastao je mali stampedo jer su krenuli zajedno i trkači na kraćim utrkama od 5 i 10 km . Zbog velikih temperatura organizatori su postavili okrepe sa pićem približno na svakih 2,5 kilometara . To se pokazalo spasonosnim rješenjem jer i pored toga što je veći dio staze išao kroz hladovinu , temperatura i sparina u zraku su se itekako osjećale . Prve kilometre utrke sam pretrčao sa lakoćom u predviđenom tempu i stao sam tek na petom kilometru srknut malo izotonika , ali već oko sedmog sam počeo sve teže trčati . Neispavanost je pomalo dolazila na naplatu i ja sam se osjećao sve umornijim . Kao prazna baterija . Više nisam razmišljao kako napraviti dobar rezultat , već kako završiti utrku , a da skroz ne puknem . Nisam stigao ni do pola , a već sam brojio svaki kilometar . Do kraja utrke svaka je okrepna stanica bila moja . Izotonik ili gel sa vodom i obavezno polijevanje . Činilo se da nema kraja . Utješno je bilo to da je i ostalima oko mene bilo isto . Malo tko me pretekao , a po putu sam prestigao puno ljudi koji bi usput pukli i prohodali . Kad sam napokon vidio balon sa ciljem u daljini pokušao sam izvući još ono malo snage što je ostalo i ubrzati , ali nije baš išlo . Uletio sam kroz cilj kao prebijeni mačak . Žedan do iznemoglosti odmah sam slistio dva piva . Onako hladna klizila su kroz grlo sa lakoćom , ali žeđ je i dalje bila velika . Pojeo sam bananu i pokušao utažiti žeđ sa nasjeckanim narančama poslagaim na ledu . Onako hladne baš su mi pasale i slistio sam možda dvadesetak komada . Dok sam čekao masažu poslao sam Miru po još jedno pivo . Uglavnom žeđ sam možda uspio riješiti , ali sve to što sam pojeo i popio poslije cilja uz gelove za vrijeme utrke je ubrzo izazvalo veliku mučninu . Nakon masaže toliko se pojačala da sam legao u debelu hladovinu na nekoj pomoćnoj pozornici jer bih inače povratio . Tako sam ležao možda i sat vremena . Svaki put kad bi pokušao ustati mučnina bi se vratila . Mira me nagovarala da odem do obližnjeg ambulantnog kombija na infuziju što mi nije padalo na pamet . Polako sam došao k sebi , a još kad su me prozvali na razglas prilikom proglašenja po kategorijama sve je nestalo . Potrčao sam kao ptičica na pozornicu i popeo se na postolje . Drugo mjesto u kategoriji . Mora da mi se i guzica smijala od zadovoljstva . Moje prvo postolje , a nadam se ne i zadnje . Teško izboreno , a time još draže . Nakon svega dojmovi sa subotičke utrke su odlični . Organizacija jednostavno sjajna . Bogati startni paketi unaprijed spremni za svakog trkača , tako da nigdje nije bilo dugog čekanja . Za sva pitanja vrlo susretljivi i uslužni . Sve je teklo kao po špagi , tako da ne čudi da je ove godine bilo duplo više trkača nego prošle godine . Malo je nezgodan termin utrke jer su početkom devetog mjeseca još vrlo visoke temperature , ali nema veze vraćam se i dogodine definitivno .
Nema komentara:
Objavi komentar