A sve se činilo idilično . Kilometri su se nizali sve lakše , forma sve bolja , a čak je nestao i osjećaj koji me dugo pratio da kasnim desetak dana sa pripremama . Nakon što sam i laganu virozu prošao bez ikakvih posljedica gotovo sam bio siguran da ću napokon uspjeti odraditi zimske pripreme do kraja i potpuno spreman otrčati zagrebački proljetni polumaraton . Uljuljan u tom naletu samozadovoljstva uplatio sam startninu za sebe i Miru puno ranije od planiranog . Poslije se pokazalo da je to bilo prilično glupo jer sam imao još gotovo mjesec dana vremena za uplatit po povoljnijoj cijeni . Uglavnom sad je na scenu stupila po drugi puta crna mačka ( naravno figurativno ) . Ili da lakše objasnim , kao kad sanjaš lijepi san pa te na najboljem dijelu nešto probudi .
Odrađivao sam lakši tjedan pred udarnim djelom priprema . Tog četvrtka sam odradio 5 puta 1200 metara sa pauzama od minute i sve je prošlo u najboljem redu . Stao sam popit malo tekućine i krenuo lagano sa hlađenjem kad sam osjetio zatezanje zadnje lože u lijevoj nozi uz laganu tupu bol u butini . Uvjeren da je to samo prolazno nisam se previše zamarao sa time , ali već iduće jutro se raspoloženje promijenilo . Bolilo je i kod hodanja i tako nekoliko dana . Nakon toga se bol javljala samo prilikom malo ozbiljnijeg trčanja , ali nikako da prođe skroz .Dva tjedna sam uglavnom trčkarao lagano nadajući se da će bol proć i da ću se ipak nekako uspijeti pripremiti za utrku , ali bezuspješno . Sto puta sam prepravljao program priprema , dok me u trećem tjednu nakon ozljede nije potrefila i bol u grlu i prsima praćena temperaturom .Tad sam napokon prelomio i definitivno odustao od utrke . Nema smisla forsirati kad ne ide . Očito mi taj Zagreb nije bio suđen .
srijeda, 27. veljače 2019.
srijeda, 23. siječnja 2019.
Crna mačka
Pojedinci često znaju uzroke za nezgode koje im se dogode potražiti u raznoraznim praznovjernim vjerovanjima , nadnaravnim silama itd . Jedno takvo vjerovanje je i da crna mačka koja ti prođe preko puta kojim ideš donosi nesreću .
U nedjelju sam zbog planiranog odlaska u ribolov izokrenuo svoj uobičajeni nedjeljni raspored treninga . Obično se dobro naspavam , doručkujem i oko 11 sati kad se hrana slegne , krenem otrčati svoj trening dužine . Ovog puta sam već oko 8 sati na zaobilaznici grabio prema Verudeli . Obzirom na prilično intenzivne treninge tokom tjedna u trening dužine sam krenuo sa namjerom da ga otrčim u nešto umjerenijem tempu oko 5:30 .Tako je i bilo prvih deset kilometara dok nisam sreo Dražena i nastavio sa njim sljedećih deset . Iako smo se dogovorili da ćemo se držati mog planiranog tempa , ubrzo smo malo po malo došli na oko 5:10 minuta po kilometru i tako otrčali do kraja . Uglavnom treningom sam bio jako zadovoljan . Još jednom sam se uvjerio da je puno lakše održavati brži tempo trčeći u društvu nego sam .
A sad da se vratim na crnu mačku . Negdje oko osmog kilometra dok sam ulovio zalet na nizbrdici pored hotela Park u jednom trenutku jedna crna mačka mi je pretrčala cestu . Dobro raspoložen u zajebanciji sam pljucnuo preko ramena i sa smješkom smišljao raznorazne nezgode koje bi mi se mogle dogoditi na treningu . Normalno nije se dogodilo ništa , naprotiv trening je bio vrlo uspješan . Kad sam stigao doma na brzinu sam jeo i krenuo se spremati za ribolov . Kako sam sve radio u žurbi , normalno zaboravio sam na ješku i vraćao se doma po nju . Kad sam napokon sve uzeo dok sam čekao prijatelja da prođe po mene nespretno sam odložio štap za pecanje koji je pao i slomio vrh . Zbog toga sam morao pecati iz ruke i kriviti se na brodu hvatajući najpovoljniji položaj . Kako je bilo prilično hladno ubrzo sam posegnuo za ruksakom i uvidio da sam zaboravio uzeti topli prsluk , tako da sam navukao prehladu . Da sve bude još gore ni riba nije nešto naročito grizla . U šali sam spomenuo crnu mačku i dobro nasmijao prijatelje . Normalno da ne vjerujem u crne mačke i slične gluposti . Da sam malo bolje isplanirao vrijeme sve bi stigao bez žurbe i nezgoda koje su uslijedile . Uostalom ni ta mačka nije bila baš crna , već siva .
U nedjelju sam zbog planiranog odlaska u ribolov izokrenuo svoj uobičajeni nedjeljni raspored treninga . Obično se dobro naspavam , doručkujem i oko 11 sati kad se hrana slegne , krenem otrčati svoj trening dužine . Ovog puta sam već oko 8 sati na zaobilaznici grabio prema Verudeli . Obzirom na prilično intenzivne treninge tokom tjedna u trening dužine sam krenuo sa namjerom da ga otrčim u nešto umjerenijem tempu oko 5:30 .Tako je i bilo prvih deset kilometara dok nisam sreo Dražena i nastavio sa njim sljedećih deset . Iako smo se dogovorili da ćemo se držati mog planiranog tempa , ubrzo smo malo po malo došli na oko 5:10 minuta po kilometru i tako otrčali do kraja . Uglavnom treningom sam bio jako zadovoljan . Još jednom sam se uvjerio da je puno lakše održavati brži tempo trčeći u društvu nego sam .
A sad da se vratim na crnu mačku . Negdje oko osmog kilometra dok sam ulovio zalet na nizbrdici pored hotela Park u jednom trenutku jedna crna mačka mi je pretrčala cestu . Dobro raspoložen u zajebanciji sam pljucnuo preko ramena i sa smješkom smišljao raznorazne nezgode koje bi mi se mogle dogoditi na treningu . Normalno nije se dogodilo ništa , naprotiv trening je bio vrlo uspješan . Kad sam stigao doma na brzinu sam jeo i krenuo se spremati za ribolov . Kako sam sve radio u žurbi , normalno zaboravio sam na ješku i vraćao se doma po nju . Kad sam napokon sve uzeo dok sam čekao prijatelja da prođe po mene nespretno sam odložio štap za pecanje koji je pao i slomio vrh . Zbog toga sam morao pecati iz ruke i kriviti se na brodu hvatajući najpovoljniji položaj . Kako je bilo prilično hladno ubrzo sam posegnuo za ruksakom i uvidio da sam zaboravio uzeti topli prsluk , tako da sam navukao prehladu . Da sve bude još gore ni riba nije nešto naročito grizla . U šali sam spomenuo crnu mačku i dobro nasmijao prijatelje . Normalno da ne vjerujem u crne mačke i slične gluposti . Da sam malo bolje isplanirao vrijeme sve bi stigao bez žurbe i nezgoda koje su uslijedile . Uostalom ni ta mačka nije bila baš crna , već siva .
petak, 4. siječnja 2019.
2018
Evo istekla je i 2018. godina . Zadnji trening je odrađen i može se podvuć crta što se tiče kilometraže . Malo mi je glupo jer se ne poklapa sa krajem nekog ciklusa priprema ili utrka , ali nekako se najlakše zbraja i prati . Tako sam 2017. godine imao istrčanih 2050 km i po planu sam u 2018. godini trebao istrčati malo više . Međutim kako rjetko kad sve ide kako si zamislimo , tako je i taj plan zbog viroze i drugih nekih sitnica pao u vodu . Kad sam sve zbrojio ispalo je točno 2018 kilometara . Isprva nisam ni skužio podudarnost sa kalendarskom godinom koja je upravo istekla . Uglavnom dosta bizarna slučajnost .
Za ovu godinu mislim ipak istrčati dosta više , a za kasnije nikad se nezna . Nebih imao ništa protiv da npr. 2060. godine istrčim 2060 kilometara . Ako se potrefi častim sve na stadionu pivom i slanim kiflicama .
P.S. Puno zdravlja i sreće te lake noge u 2019. godini !
Za ovu godinu mislim ipak istrčati dosta više , a za kasnije nikad se nezna . Nebih imao ništa protiv da npr. 2060. godine istrčim 2060 kilometara . Ako se potrefi častim sve na stadionu pivom i slanim kiflicama .
P.S. Puno zdravlja i sreće te lake noge u 2019. godini !
petak, 28. prosinca 2018.
Prava mjera
Kao za sve u životu tako je i za trčanje potrebno naći pravu mjeru da bi ono bilo uspješno i ispunilo nas zadovoljstvom . To često nije baš lako i svaki će trkač imati neku svoju teoriju koje se drži i koju smatra jedino ispravnom . Naravno tu ne mislim na profesionalce , već na rekreativne trkače .
Kod rekreativaca najlakše je onima koji trča isključivo iz zdravstvenih ili estetskih razloga kao npr. održavanje linije , kondicije , rasterećenje od stresa i slično . Ne trebaju im posebni programi i nije im toliko važna kilometraža ni intenzitet trčanja koliko činjenica da su u pokretu i na svježem zraku . Ne zanimaju ih natjecanja , plasmani ni postignuta vremena .
Za razliku od njih postoje rekreativci ( tu ubrajam i sebe ) koji osim gore navedenih razloga za trčanje posjeduju i određeni natjecateljski poriv . Naravno nemaju svi iste predispozicije ni ambicije što se trčanja tiče . Uzak krug trkača može računati na pobjede na raznim takmičenja , dok je ostalima izazov nadmetanje sa trkačima podjednakih mogućnosti ili istrčavanje nekog priželjkivanog vremena . Uglavnom svako si nađe neki cilj koji ga tjera da istražuje granice svojih mogućnosti i za to naporno trenira . Pri tome nije lako odrediti pravu mjeru koja mu treba omogućiti da dostigne onaj svoj maksimum u datom trenutku , a da pritom izbjegne moguće ozljede .Mnogo je tu faktora o kojima to ovisi , a jedan od glavnih su sigurno godine . Netko će reći da godine nisu važne , ali to nije baš tako . Sigurno nisu važne kad je glava u pitanju tj. karakter , ali kad su u pitanju kosti , mišići , ligamenti itd. godine sigurno igraju veliku ulogu . Naravno od pojedinca do pojedinca razlike mogu biti velike. Ipak mislim da je istrošenost tijela prosječnog šesdesetogodišnjaka puno izraženija nego kod nekog prosječnog tridesetogodišnjaka . Samim time mu je i vrijeme potrebno za oporavak nakon određenog napora veće .Da puno ne filozofiram uzet ću sebe za primjer .
Prije par mjeseci utrčao sam u šesdesetu ( doslovno , naime na rođendan sam trčao polumaraton u Ljubljani ) i po mom subjektivnom mišljenju sasvim dobro se nosim sa svojim godinama . Prije nekih pet godina počeo sam rekreativno trčati , a prije četiri sam imao laparaskopski zahvat na desnom koljenu zbog problema sa meniskusom . Gotovo cijelu godinu nakon zahvata osjećao sam laganu tupu bol pri malo većem opterećenju , dok napokon nije bol sasvim nestala . Primijetio sam da mi naročito smetaju oštri šprintevi , tako da ih od tada izbjegavam . Prvi polumaraton sam istrčao godinu dana nakon samog zahvata ( 1:46:51 Ljubljana ) , a godinu nakon toga i svoj prvi maraton ( 4:08:09 Ljubljana ) . To su mi postali neki orijentiri prema kojima sam si postavio buduće ciljeve u trčanju . Runningdidove klupske programe priprema prilagodio sam prema svojim trenutačnim mogućnostima i tako se pripremao zadnje dvije godine . Kako bi što više odmarao koljeno tjedno uglavnom imam tri jača treninga . Eventualno ubacim još jedan lagani tu i tamo . Tako sam počeo dok sam još osjećao lagano bol te nastavio sve do danas . Što se zimskih priprema tiče teško je nešto konkretno zaključiti jer ih zbog raznih viroza ili izuzetno lošeg vremena gotovo nikad ne odradim kako je planirano do kraja . Zato ću se osvrnuti na ljetne pripreme . Kao glavni cilj si uvijek postavim utrku u Ljublajni koja se održava zadnje nedjelje u listopadu .
Prošle godine mi je cilj bio otrčati maraton ispod četiri sata . Pripremao sam se 20 tjedana i za to vrijeme pretrčao 915 km , za prosjek od 46 km tjedno . Od toga sam 10 tjedana imao po četiri treninga , a ostalo po tri treninga tjedno . Najveća tjedna kilometraža mi je iznosila 62 km u vrhuncu priprema . Što se tiče treninga dužine ,16 su bila preko 20 km , od toga 6 preko 30 km ( najviše 34 km ) . Na osnovu tih priprema uspio sam otrčati dosta ujednačenu utrku , sa tek blagim padom tokom zadnjih 5-6 km . Vrijeme 3:48:41 je bilo i iznad svih mojih očekivanja .
Ove godine sam si zacrtao poboljšat vrijeme na polumaratonu . Zimske pripreme nisam odradio kako sam planirao zbog viroze i na polumaraton u Izolu sam otišao bez nekih velikih očekivanja . Međutim dosta zahtjevnu stazu sam otrčao iznenađujuće dobro za 1:44:04 i pun elana sastavio plan za Ljubljanu .
Pripreme su opet trajale 20 tjedana . Otrčao sam ukupno 821 km , za prosjek od 41 km tjedno . 14 tjedana sam odradio po 3 treninga , a 6 tjedana po 4 treninga tjedno . Najveća kilometraža tjedno je iznosila 54 km na vrhuncu priprema . Istrčao sam 12 dužina preko 20 km , najviše 24 km . Utrku sam po otežanim uvjetima zbog kiše otrčao za 1:43:00 što me samo donekle zadovoljilo , jer mislim da sam bio spreman za 1-2 minute bolje vrijeme .
Nakon svega što zaključiti ? Pripreme sam uspio odraditi do kraja bez ozljeda , otrčao sam sve isplanirano i na kraju sam se osjećao spreman i pun samopouzdanja . Valja naglasiti da sam svaki četvrti tjedan odradio lakše kako bi se dodatno odmorio .E sad , da li bi efekt bio puno bolji da sam tjedno otrčao još 10-20 km više veliko je pitanje .Možda bi bio još spremniji , a možda bi zaradio neku ozljedu . Ovime sam zadovoljan i sigurno mi nije žao što nisam više forsirao . Uostalom ovako mi je ostalo više vremena za sve ostalo u životu . I sad nakon svega , ciljevi su se opet promijenili . Letvica se povisila i sad ciljam polumaraton otrčat brže od 1:43 ( svaka mala te rine naprijed , a crvena krpa je ispod 1:40 ) , a maraton ispod 3:45 . Izgleda kao mali pomak , ali treba i za to dosta truda . Sa dosadašnjim treningom mislim da sam došao blizu plafona i vrijeme je da se nešto promijeni ako želim napredovati . Pojačati intenzitet dosadašnjih treninga , povećati kilometražu sa dodatnim danom trčanja i koliko , pitanje je sad .
Kod rekreativaca najlakše je onima koji trča isključivo iz zdravstvenih ili estetskih razloga kao npr. održavanje linije , kondicije , rasterećenje od stresa i slično . Ne trebaju im posebni programi i nije im toliko važna kilometraža ni intenzitet trčanja koliko činjenica da su u pokretu i na svježem zraku . Ne zanimaju ih natjecanja , plasmani ni postignuta vremena .
Za razliku od njih postoje rekreativci ( tu ubrajam i sebe ) koji osim gore navedenih razloga za trčanje posjeduju i određeni natjecateljski poriv . Naravno nemaju svi iste predispozicije ni ambicije što se trčanja tiče . Uzak krug trkača može računati na pobjede na raznim takmičenja , dok je ostalima izazov nadmetanje sa trkačima podjednakih mogućnosti ili istrčavanje nekog priželjkivanog vremena . Uglavnom svako si nađe neki cilj koji ga tjera da istražuje granice svojih mogućnosti i za to naporno trenira . Pri tome nije lako odrediti pravu mjeru koja mu treba omogućiti da dostigne onaj svoj maksimum u datom trenutku , a da pritom izbjegne moguće ozljede .Mnogo je tu faktora o kojima to ovisi , a jedan od glavnih su sigurno godine . Netko će reći da godine nisu važne , ali to nije baš tako . Sigurno nisu važne kad je glava u pitanju tj. karakter , ali kad su u pitanju kosti , mišići , ligamenti itd. godine sigurno igraju veliku ulogu . Naravno od pojedinca do pojedinca razlike mogu biti velike. Ipak mislim da je istrošenost tijela prosječnog šesdesetogodišnjaka puno izraženija nego kod nekog prosječnog tridesetogodišnjaka . Samim time mu je i vrijeme potrebno za oporavak nakon određenog napora veće .Da puno ne filozofiram uzet ću sebe za primjer .
Prije par mjeseci utrčao sam u šesdesetu ( doslovno , naime na rođendan sam trčao polumaraton u Ljubljani ) i po mom subjektivnom mišljenju sasvim dobro se nosim sa svojim godinama . Prije nekih pet godina počeo sam rekreativno trčati , a prije četiri sam imao laparaskopski zahvat na desnom koljenu zbog problema sa meniskusom . Gotovo cijelu godinu nakon zahvata osjećao sam laganu tupu bol pri malo većem opterećenju , dok napokon nije bol sasvim nestala . Primijetio sam da mi naročito smetaju oštri šprintevi , tako da ih od tada izbjegavam . Prvi polumaraton sam istrčao godinu dana nakon samog zahvata ( 1:46:51 Ljubljana ) , a godinu nakon toga i svoj prvi maraton ( 4:08:09 Ljubljana ) . To su mi postali neki orijentiri prema kojima sam si postavio buduće ciljeve u trčanju . Runningdidove klupske programe priprema prilagodio sam prema svojim trenutačnim mogućnostima i tako se pripremao zadnje dvije godine . Kako bi što više odmarao koljeno tjedno uglavnom imam tri jača treninga . Eventualno ubacim još jedan lagani tu i tamo . Tako sam počeo dok sam još osjećao lagano bol te nastavio sve do danas . Što se zimskih priprema tiče teško je nešto konkretno zaključiti jer ih zbog raznih viroza ili izuzetno lošeg vremena gotovo nikad ne odradim kako je planirano do kraja . Zato ću se osvrnuti na ljetne pripreme . Kao glavni cilj si uvijek postavim utrku u Ljublajni koja se održava zadnje nedjelje u listopadu .
Prošle godine mi je cilj bio otrčati maraton ispod četiri sata . Pripremao sam se 20 tjedana i za to vrijeme pretrčao 915 km , za prosjek od 46 km tjedno . Od toga sam 10 tjedana imao po četiri treninga , a ostalo po tri treninga tjedno . Najveća tjedna kilometraža mi je iznosila 62 km u vrhuncu priprema . Što se tiče treninga dužine ,16 su bila preko 20 km , od toga 6 preko 30 km ( najviše 34 km ) . Na osnovu tih priprema uspio sam otrčati dosta ujednačenu utrku , sa tek blagim padom tokom zadnjih 5-6 km . Vrijeme 3:48:41 je bilo i iznad svih mojih očekivanja .
Ove godine sam si zacrtao poboljšat vrijeme na polumaratonu . Zimske pripreme nisam odradio kako sam planirao zbog viroze i na polumaraton u Izolu sam otišao bez nekih velikih očekivanja . Međutim dosta zahtjevnu stazu sam otrčao iznenađujuće dobro za 1:44:04 i pun elana sastavio plan za Ljubljanu .
Pripreme su opet trajale 20 tjedana . Otrčao sam ukupno 821 km , za prosjek od 41 km tjedno . 14 tjedana sam odradio po 3 treninga , a 6 tjedana po 4 treninga tjedno . Najveća kilometraža tjedno je iznosila 54 km na vrhuncu priprema . Istrčao sam 12 dužina preko 20 km , najviše 24 km . Utrku sam po otežanim uvjetima zbog kiše otrčao za 1:43:00 što me samo donekle zadovoljilo , jer mislim da sam bio spreman za 1-2 minute bolje vrijeme .
Nakon svega što zaključiti ? Pripreme sam uspio odraditi do kraja bez ozljeda , otrčao sam sve isplanirano i na kraju sam se osjećao spreman i pun samopouzdanja . Valja naglasiti da sam svaki četvrti tjedan odradio lakše kako bi se dodatno odmorio .E sad , da li bi efekt bio puno bolji da sam tjedno otrčao još 10-20 km više veliko je pitanje .Možda bi bio još spremniji , a možda bi zaradio neku ozljedu . Ovime sam zadovoljan i sigurno mi nije žao što nisam više forsirao . Uostalom ovako mi je ostalo više vremena za sve ostalo u životu . I sad nakon svega , ciljevi su se opet promijenili . Letvica se povisila i sad ciljam polumaraton otrčat brže od 1:43 ( svaka mala te rine naprijed , a crvena krpa je ispod 1:40 ) , a maraton ispod 3:45 . Izgleda kao mali pomak , ali treba i za to dosta truda . Sa dosadašnjim treningom mislim da sam došao blizu plafona i vrijeme je da se nešto promijeni ako želim napredovati . Pojačati intenzitet dosadašnjih treninga , povećati kilometražu sa dodatnim danom trčanja i koliko , pitanje je sad .
petak, 9. studenoga 2018.
Idemo dalje
Drugi tjedan nakon polumaratona u Ljubljani protiče kroz lagane treninge i oporavak . Iako se osjećam odlično ne želim riskirati ništa . Nema ni potrebe jer nakon Ljubljane nemam neku određenu utrku u planu do proljeća . Zimsku ligu sam otpisao , a šta ću trčati u proljeće tek trebam odlučiti . Još uvijek sam pod dojmom utrke u Ljubljani . Imao sam cilj otrčati ispod 1:44:00 , za to sam se pripremao i uspio . 1:43:00 , novi osobni i ja zadovoljan , ali ...Opet neki "ali" . Interesantno kako nam ponekad fali malo više skromnosti . Iako sam osobni popravio za više od minute , početnom oduševljenju se ubrzo pridružio osjećaj blagog ali ipak prisutnog razočaranja . Dugo sam se i naporno pripremao te mislim da sam realno bio spreman za 1 do 2 minuta bolje vrijeme . OK , kiša je prilično ometala trčanje i svi su trčali više manje sporije od svojih mogućnosti . Prije starta bi odmah potpisao za postignuti rezultat , ali ... ( sad nastupa famozni "ali" ) kud baš 1:43:00 . Kad bi bar bilo 1:42:59 ( odmah se postavlja pitanje " pa gdje sam prosuo taj sekund ? " ) . Ej , JEDAN SEKUND , možeš mislit velike razlike . Pri prosječnom istrčanom tempu to ispada oko 3,5 metara razlike . No dobro , taj blagi osjećaj nezadovoljstva je ipak kratko trajao . Kad sve skupa rezimiram mogu biti i više nego zadovoljan svojom trčanjem i postignutim vremenom . Na utrci sam dao sve od sebe i u datim okolnostima nisam mogao bolje . Treba biti realan i priznati da sam imao dosta sreće jer sam pripreme odradio do kraja bez ozljeda ili drugih nedaća . Na vremenske uvjete ne mogu utjecati , uostalom ne može uvjek sve biti idealno . Za grešku ulaska u treću startnu zonu umjesto u drugu sam si sam kriv jer nisam dobro gledao pa sam izgubio nešto vremena na obilaženje sporijih trkača . Dobra škola za drugi put . Sve u svemu na kraju mogu biti i više nego zadovoljan , a za bolji rezultat ima vremena .
petak, 2. studenoga 2018.
I lile su kiše...
Prošlo je već nekoliko dana od Ljubljanskog maratona i sad kad su se malo slegli dojmovi uhvatio sam malo vremena za napisati nešto o tome .
Počeo bih sa zadnjih desetak dana prije utrke . Nakon što sam počeo sa smanjivanjem volumena i intenziteta treninga , te završio sa branjem maslina osjećaj trčanja je bio sve bolji . U zadnji tjedan sam ušao prilično odmoran . Da bi otklonio još prisutnu napetost u mišićima posjetio sam Marjana za jednu dobru masažu i sad je ostalo još par lakših treninga do nedjelje . Jedina stvar koja me brinula je bila vremenska prognoza za vikend koja je predviđala puno kiše . U nadi da će se sve to promijeniti zadnji tjedan sam pratio sve moguće prognoze više nego Vakula i Sijerković zajedno . Kako su se mjenjale prognoze tako se mjenjalo i moje raspoloženje dok napokon nije stigla subota i polazak za Ljubljanu .
Apartman smo našli u neposrednoj blizini startnih zona . Čim smo se smjestili i ručali krenuli smo podignuti startne pakete i usput kupiti neke sitnice na sajmu trkaće opreme . Na pasta party smo se uputili do prijatelja u Dolu pri Ljubljani . Mira je umjesto kolača napravila Sacher tortu te se druženje na kraju pretvorilo u proslavu mog sutrašnjeg rođendana sa puhanjem svijećica i uz dobru kapljicu . Dobro raspoloženi vratili smo se u apartman i san dočekali uz zvukove kiše koja je počela padati .
" I lile su kiše na staklene krovove grada ..." uletila mi je misao na prastaru pjesmu Drugog Načina čim sam otvorio oči . Pogled je pao na krovove okolnih zgrada po kojima je lagano sipila kiša . Sumorna neka atmosvera kao da poziva na ostanak u toplini kreveta . " Ako ne stane neću trčati " trgne me Mira iz drijemeža . Ustajemo , doručkujemo , spremamo stvari i svako malo gledamo kroz prozor , ali nema promjena . Kiši i dalje .Negdje oko 8 sati dok sam stavljao startni broj na dres kiša odjednom staje i Mira se u trenu odlučuje ipak trčati . Na brzinu oblači dres i trk do startne zone . Ispratio sam start i krenuo se spremiti za svoj polumaraton . Malo sam se premišljao oko izbora patika i na kraju se odučio za stare koje sam nosio još prošle godine i koje su odradile oko 1500 km . Nisam želio upropastiti nove po ovakvom vremenu , a vjerujem da bi upile više vode od starih što bi svakako više smetalo pri trčanju . Vratio sam se dočekati Mirin ulazak u cilj taman kad je kišica počela opet padati . Ubrzo je naišla i utrčala lagano prestižući nekolicinu trkača pred samim ciljem . Ma vidi ti nju . Ove godine je trčala sama i postigla bolje vrijeme nego prošle godine kad je imala jače treninge .Nakon što je imala velikih problema sa ozljedom odustala je od intenzivnih treninga i dužina većih od 10 km , a ipak je uspjela bez većih napora otrčati brže .Dok smo se vratili do apartmana kiša je već prilično ojačala tako da sam čekao do zadnjeg trenutka za krenuti sa zagrijavanjem . Trčkarao sam tako oko zgrade hvatajući zaklon pod nadstrešnicama , ali kiša je bila sve jača i krenuo sam u startnu zonu . Zadnjih petnaest minuta do starta stisnut u gomili mogao sam samo skakutati na mjestu , tako da sam se stigao nekako zagrijati tek nakon prvog kilometra utrke . Kiša je stala i ja sam pokušavao uloviti tempo oko 4:45 , što nije bilo nimalo lako zbog gomile sporih trkača koji su se natiskali u prvim zonama . Nakon par kilometara gužva se ipak malo razrijedila tako da sam lako održavao ciljani tempo , ali sad mi je počelo biti toplo na glavi od kape koju stavljam po kiši zbog naočala . Dok sam se premišljao da je skinem opet je počelo lagano kišiti. Nakon petog kilometra uočio sam jednog trkača iz Olimpik Umaga koji je držao tempo koji mi odgovara i odlučio sam ga pratiti . Trčao sam sa lakoćom i svako toliko povukao kad bi on malo usporio . Tako smo došli do desetog kilometra kad sam osjećao da sve teže držim ritam nakon blage uzbrice . Na okrepi sam iscijedio pola gela i nastavio . Slijedećih tri kilometara po ravnom sam opet držao željeni tempo . Usput sam prestigao Irenu koja je trčala maraton i držala malo sporiji tempo . Kratki pozdrav i opet loviti tipa iz Olimpika . Zadnji kilometar prije okrepe na 15. kilometru je blaga uzbrdica i tempo je počeo lagano padati . Umor se počeo osjećati i sa olakšanjem sam dočekao okrepu . Istisnuo sam još jedan gel napola i krenuo dalje . Slijedeća dva kilometra je blaga nizbrdica koju sam naprosto proletio . Kad smo opet ulovili ravne duge dionice još sam uspijevao držati koliko toliko pristojan tempo . Postalo je teško , ali znao sam da je blizu kraj i držao se dobro do dvadesetog kilometra . Nakon razdvajanja od maratonaca i skretanja u zadnji kilometar imao sam osjećaj da jako padam u tempu iako je sat pokazivao da i dalje držim tempo ispod 5:00 . Osjećaj je bio grozan . U glavi sam se silio ubrzati , ali noge više nisu reagirale . Poput auta na uzbrdici kad počinje usporavati iako stiščeš gas sve jače . Gotovo je , ostao sam na rezervi . Još sam i počeo osječati žulj na desnoj nozi . Sa velikim olakšanjem sam dočekao posljednji zavoj i strusio se nizbrdo u cilj zadnjim snagama . Nakon cilja pogled na Garmin i veliko zadovoljstvo . 1:43:00 . Novi osobni rekord . Istina , ciljao sam i malo bolji rezultat , ali po ovim uvjetima ipak nije bilo moguće . Polako sam došao do Mire koja me čekala sa suhim stvarima i krenuo sam do apartmana . Topli tuš i onda trk do cilja dočekivati kolege koji su trčali maraton . Kiša je sipila sve jače dok su u cilj ulazili Ivan , Slaven , Emir , Ljubo i Irena . Naročito je dojmljiv bio Ivanov ulazak . Vidilo se izdaleka da je na izmaku , umor i patnja su se ocrtavali sa svakim korakom , ali nije popuštao . Kao što nije popuštala ni kiša koja je padala sve jače i jače . Ovaj puta nije bilo živosti na trgu kod šatora poslije utrke . Svi su se sklanjali negdje u suho , pa smo se i ja i Mira vratili u apartman i uz tv proveli večer . A kiša je i dalje uporno lila i lila .
Počeo bih sa zadnjih desetak dana prije utrke . Nakon što sam počeo sa smanjivanjem volumena i intenziteta treninga , te završio sa branjem maslina osjećaj trčanja je bio sve bolji . U zadnji tjedan sam ušao prilično odmoran . Da bi otklonio još prisutnu napetost u mišićima posjetio sam Marjana za jednu dobru masažu i sad je ostalo još par lakših treninga do nedjelje . Jedina stvar koja me brinula je bila vremenska prognoza za vikend koja je predviđala puno kiše . U nadi da će se sve to promijeniti zadnji tjedan sam pratio sve moguće prognoze više nego Vakula i Sijerković zajedno . Kako su se mjenjale prognoze tako se mjenjalo i moje raspoloženje dok napokon nije stigla subota i polazak za Ljubljanu .
Apartman smo našli u neposrednoj blizini startnih zona . Čim smo se smjestili i ručali krenuli smo podignuti startne pakete i usput kupiti neke sitnice na sajmu trkaće opreme . Na pasta party smo se uputili do prijatelja u Dolu pri Ljubljani . Mira je umjesto kolača napravila Sacher tortu te se druženje na kraju pretvorilo u proslavu mog sutrašnjeg rođendana sa puhanjem svijećica i uz dobru kapljicu . Dobro raspoloženi vratili smo se u apartman i san dočekali uz zvukove kiše koja je počela padati .
" I lile su kiše na staklene krovove grada ..." uletila mi je misao na prastaru pjesmu Drugog Načina čim sam otvorio oči . Pogled je pao na krovove okolnih zgrada po kojima je lagano sipila kiša . Sumorna neka atmosvera kao da poziva na ostanak u toplini kreveta . " Ako ne stane neću trčati " trgne me Mira iz drijemeža . Ustajemo , doručkujemo , spremamo stvari i svako malo gledamo kroz prozor , ali nema promjena . Kiši i dalje .Negdje oko 8 sati dok sam stavljao startni broj na dres kiša odjednom staje i Mira se u trenu odlučuje ipak trčati . Na brzinu oblači dres i trk do startne zone . Ispratio sam start i krenuo se spremiti za svoj polumaraton . Malo sam se premišljao oko izbora patika i na kraju se odučio za stare koje sam nosio još prošle godine i koje su odradile oko 1500 km . Nisam želio upropastiti nove po ovakvom vremenu , a vjerujem da bi upile više vode od starih što bi svakako više smetalo pri trčanju . Vratio sam se dočekati Mirin ulazak u cilj taman kad je kišica počela opet padati . Ubrzo je naišla i utrčala lagano prestižući nekolicinu trkača pred samim ciljem . Ma vidi ti nju . Ove godine je trčala sama i postigla bolje vrijeme nego prošle godine kad je imala jače treninge .Nakon što je imala velikih problema sa ozljedom odustala je od intenzivnih treninga i dužina većih od 10 km , a ipak je uspjela bez većih napora otrčati brže .Dok smo se vratili do apartmana kiša je već prilično ojačala tako da sam čekao do zadnjeg trenutka za krenuti sa zagrijavanjem . Trčkarao sam tako oko zgrade hvatajući zaklon pod nadstrešnicama , ali kiša je bila sve jača i krenuo sam u startnu zonu . Zadnjih petnaest minuta do starta stisnut u gomili mogao sam samo skakutati na mjestu , tako da sam se stigao nekako zagrijati tek nakon prvog kilometra utrke . Kiša je stala i ja sam pokušavao uloviti tempo oko 4:45 , što nije bilo nimalo lako zbog gomile sporih trkača koji su se natiskali u prvim zonama . Nakon par kilometara gužva se ipak malo razrijedila tako da sam lako održavao ciljani tempo , ali sad mi je počelo biti toplo na glavi od kape koju stavljam po kiši zbog naočala . Dok sam se premišljao da je skinem opet je počelo lagano kišiti. Nakon petog kilometra uočio sam jednog trkača iz Olimpik Umaga koji je držao tempo koji mi odgovara i odlučio sam ga pratiti . Trčao sam sa lakoćom i svako toliko povukao kad bi on malo usporio . Tako smo došli do desetog kilometra kad sam osjećao da sve teže držim ritam nakon blage uzbrice . Na okrepi sam iscijedio pola gela i nastavio . Slijedećih tri kilometara po ravnom sam opet držao željeni tempo . Usput sam prestigao Irenu koja je trčala maraton i držala malo sporiji tempo . Kratki pozdrav i opet loviti tipa iz Olimpika . Zadnji kilometar prije okrepe na 15. kilometru je blaga uzbrdica i tempo je počeo lagano padati . Umor se počeo osjećati i sa olakšanjem sam dočekao okrepu . Istisnuo sam još jedan gel napola i krenuo dalje . Slijedeća dva kilometra je blaga nizbrdica koju sam naprosto proletio . Kad smo opet ulovili ravne duge dionice još sam uspijevao držati koliko toliko pristojan tempo . Postalo je teško , ali znao sam da je blizu kraj i držao se dobro do dvadesetog kilometra . Nakon razdvajanja od maratonaca i skretanja u zadnji kilometar imao sam osjećaj da jako padam u tempu iako je sat pokazivao da i dalje držim tempo ispod 5:00 . Osjećaj je bio grozan . U glavi sam se silio ubrzati , ali noge više nisu reagirale . Poput auta na uzbrdici kad počinje usporavati iako stiščeš gas sve jače . Gotovo je , ostao sam na rezervi . Još sam i počeo osječati žulj na desnoj nozi . Sa velikim olakšanjem sam dočekao posljednji zavoj i strusio se nizbrdo u cilj zadnjim snagama . Nakon cilja pogled na Garmin i veliko zadovoljstvo . 1:43:00 . Novi osobni rekord . Istina , ciljao sam i malo bolji rezultat , ali po ovim uvjetima ipak nije bilo moguće . Polako sam došao do Mire koja me čekala sa suhim stvarima i krenuo sam do apartmana . Topli tuš i onda trk do cilja dočekivati kolege koji su trčali maraton . Kiša je sipila sve jače dok su u cilj ulazili Ivan , Slaven , Emir , Ljubo i Irena . Naročito je dojmljiv bio Ivanov ulazak . Vidilo se izdaleka da je na izmaku , umor i patnja su se ocrtavali sa svakim korakom , ali nije popuštao . Kao što nije popuštala ni kiša koja je padala sve jače i jače . Ovaj puta nije bilo živosti na trgu kod šatora poslije utrke . Svi su se sklanjali negdje u suho , pa smo se i ja i Mira vratili u apartman i uz tv proveli večer . A kiša je i dalje uporno lila i lila .
petak, 12. listopada 2018.
Tapering vrhunca
Trening u utorak navečer sam dočekao sa velikim nestrpljenjem. Hoće li pokazati da je za teško odrađen trening u nedjelju kriva sparina ili nakupljeni umor . Na trening sam krenuo pun elana , ali je već zagrijavanje počelo sa malom neugodom zbog kasnog ručka i lagane težine u stomaku . Kad tome dodamo veliku sparinu , znojenje , pojas za mjerenje pulsa ... ma sve mi je na kraju počelo smetati . Nakon zagrijavanja i istezanja krenuo sam nizati krugove . Bio sam planirao 8 do10 km (zavisno o tome kako se budem osjećao) u tempu polumaratona od 4:50 . Kilometri su se nizali , uspijevao sam se držati zacrtanog tempa , ali trčanje je bilo sve samo ne lako . Tokom šestog kilometra sve sam teže držao tempo , disanje je bilo malo otežano i odlučio sam stati . Odluka je pala . Umjesto da ovaj tjedan bude vrhunac priprema , počinjem sa taperingom . Nema smisla forsirati .Malo ću si korigirati plan za ovaj tjedan i idemo dalje .
U četvrtak je po planu bilo 6 x 1000 m u Lt tempu sa minutom odmora . Za razliku od utorka sve je štimalo od samog početka . Taman dok sam se zagrijao i istegao , razišla se i gužva na stazi . Klinci iz atletske škole su završili i cijela staza je bila na raspolaganju . Pridružili su mi se Goran i Eda . Za divno čudo za razliku od utorka trčao sam sa lakoćom i bez problema držao tempo oko 4:38 . Nakon nekoliko dionica otpao je Goran koji je odlučio u Ljubljani trčati opušteno tako da se ne ubija na treningu . Eda se držala gotovo do kraja , a zadnjih par kilometara nam se pridružio i Silconi koji je onako odmoran sa svojim dugim koracima pripomogao tome da smo zadnjih 600 m otrčali za 4:30 . Raspoloženje se sad vidno popravilo . Koja razlika u odnosu na utorak .
U četvrtak je po planu bilo 6 x 1000 m u Lt tempu sa minutom odmora . Za razliku od utorka sve je štimalo od samog početka . Taman dok sam se zagrijao i istegao , razišla se i gužva na stazi . Klinci iz atletske škole su završili i cijela staza je bila na raspolaganju . Pridružili su mi se Goran i Eda . Za divno čudo za razliku od utorka trčao sam sa lakoćom i bez problema držao tempo oko 4:38 . Nakon nekoliko dionica otpao je Goran koji je odlučio u Ljubljani trčati opušteno tako da se ne ubija na treningu . Eda se držala gotovo do kraja , a zadnjih par kilometara nam se pridružio i Silconi koji je onako odmoran sa svojim dugim koracima pripomogao tome da smo zadnjih 600 m otrčali za 4:30 . Raspoloženje se sad vidno popravilo . Koja razlika u odnosu na utorak .
Pretplati se na:
Postovi (Atom)