Nova godina , nove želje

    Mic po mic i stigli smo  do kraja još jedne kalendarske godine . Već desetak dana vlada uobičajeno ludilo koje počne malo prije Božića i traje do prvog radnog dana nakon dočeka i povratka u ustaljenu kolotečinu . Između ostalog to je i vrijeme za svođenje računa i pravljenja planova  za narednu godinu . Želje su šarolike i često nerealne . Kako su želje uglavnom veće od mogućnosti , mora se napraviti lista prioriteta . Ono što je potrebno da čovjeka zadovolji i usreći se uveliko razlikuje od čovjeka do čovjeka . Netko zadovoljstvo može pronaći u najbanalnijoj sitnici i potrebno mu je vrlo malo za sreću i radost , dok su neki i pored svega što imaju u životu nezadovoljni i nesretni . Prioriteti i želje se isto tako mijenjaju sa godinama . Dok je čovjek mlad i u punoj snazi ima jedne želje , a kad mu godine premaše broj cipela prioriteti se počinju mjenjati . Polako vlastito zdravlje i zdravlje najbližih  dolazi na prvo mjesto , a materijalno  je ono popratno što olakšava sve skupa . Što se mene tiče , ako godina bude kao i prošla ili malo bolja puna šaka brade . Planove i želje i tako ne vežem nikad za kraj i početak godine . To je uostalom datum kao i svaki drugi .
         Jedini planovi koje pravim za kalendarski početak godine su trkački i to zato što je sad neko zatišje što se tiče utrka ( zimsku ligu ne računam ). Trčanje se momentalno svodi na održavanje nekog kontinuiteta i određene kondicije . Za nešto konkretnije trebam najprije odlučit na koje ću utrke nastupiti ovog proljeća i posložiti neki plan treninga . Još do nedavno sam mislio otrčati početkom travnja polumaraton u Izoli , u svibnju Wings for life u Zadru , a  prije ljeta Plitvice polu ili cijeli maraton . Nakon toga maraton u Ljubljani , kao glavni cilj . Međutim obzirom da me ubrzo očekuje malo renoviranje kuće , pitanje što ću od svega toga uspijeti . Sigurno će mi poremetiti treninge , a još neznam ni kad će to sve skupa početi i koliko će trajati . Koliko mi je to poremetilo svako planiranje pokazuje i ovaj post kojeg sam počeo pisati još prije desetak dana i  nikako da ga skockam do kraja.  Šteta . Najvjerojatnije otpada Zadar što mi je jako žao jer je jedinstvena utrka . A baš sam se napalio ove godine otrčati preko 25 km pred lovcem . Ovako ću možda pokušati otrčati svoj najbrži rezultat na polumaratonu u Izoli , a u Plitvicama ću se najvjerojatnije pridružiti prijateljima iz kluba i opušteno ispratiti Ozrena na njegovom 100.tom maratonu . Nakon toga kratki odmor i pripreme za glavni događaj . Maraton u Ljubljani . Iz više razloga to mi je najdraža utrka . U Ljubljani mi je bila prva prava utrka , uvijek je bila izuzetna atmofera i staza mi paše . Prošle godine sam otrčao 3:48:41 i , sad bi volio to spustiti na oko 3:45 . Mislim da je to realno moguće , samo se treba dobro pripremiti . Baza postoji , samo da zaobiđu ozljede .

Prehlada za kraj godine

Utješna stvar u vezi kišnih dana je činjenica da koliko god dugo traju nakon njih dolazi proljepšanje . Tako je i na kraju prošlog tjedna stiglo proljepšanje praćeno burom . Istina nije bila olujna kao prethodna , ali je ipak donijela pad temperature koja se sad kretala malo iznad nula stupnjeva . Lijepo sunčano vrijeme  mami na šetnju , ali boravak na otvorenom pri takvoj hladnoći nije nimalo ugodan tako da su i ulice bile prilično puste . U nedjelju je bura malo oslabila i na suncu u zavjetrini kuće je bilo prilično toplo . Zbog toga sam odlučio trčati u kratkim hlaćicama i bez kape . Gore sam imao tri sloja lagane odjeće za trčanje . Dok sam čekao da mi sat uhvati signal sa gps-a lagano sam se zagrijavao i krenuo . Dok sam trčao po osunčanim ulicama bilo mi je čak malo toplo , ali čim sam skrenuo u hlad bulevara na vjetrometini nije baš bilo jako ugodno . Držao sam se maratonskog tempa i nakon nekog vremena taman sam se uspio zagrijati toliko da je trčanje bilo pravi užitak . Sa lakoćom sam nizao kilometre , na uzbrdicama pokušavao držati isti tempo i sve bi bilo idelno da nisam svako toliko nailazio na djelove staze gdje sam bio izložen udarima bure . Tu bih tek osjetio koliko je hladan zrak . I sad neznam jeli krivo to što sam disao dosta na usta ili to što me propuhalo onako znojnog , ali navečer sam počeo kihati , a iz nosa mi je krenulo curiti bez prestanka . Slijedeća dva dana sam bio u komi . Nisam imao temperaturu ni kašljao , ali mislim da sam potrošio jedno petnajst paketa papirnatih maramica . Trčanje sam normalno preskočio sve do ove nedjelje . Pošto nisam mogao trčati , a i sam boravak na otvorenom po toj hladnoći mi nije bio ugodan , radio sam po čitave dane  . Tako mi je prošao cijeli tjedan . Zato sam jedva dočekao današnji dan kad ću opet malo protegnut noge . Ja i Mira smo otišli do Medulina malo otrčati uz more . Od jučer nema više bure i odmah je malo toplije . Osjećao se lagani maestral koji je donosio vlagu s mora pa su djelovi ceste u hladovini bili mokri . Stoga sam odlučio trčati u dugim tajicama što inače izbjegavam . Normalno nakon stotinjak metara mi je bilo pretoplo i onaj osjećaj sputanosti u nogama mi nikako nije odgovarao . Otrčao sam deset kilometara u tempu maratona , a na kraju sam se osjećao umorniji nego kad radim dvostruku dužinu . Možda je tome pridonijela i činjenica da sam otežano disao zbog djelomično začepljenog nosa .Ipak sve je nadomjestio osjećaj zadovoljstva što opet trčim .
  

Kraj godine

  Tri tjedna su prošla od kraja oporavka nakon maratona i polako ulazim u uobičajen ritam treninga . Počeo sam sa fartlecima i uzbrdicama , nastavio sa "cruise tempo " dionicama i brzim ponavljanjima . Neki dugoročni program nisam još sastavio jer se još nisam odlučio za određenu utrku u proljeće . Sigurno ću opet u Zadar početkom svibnja i Plitvice u lipnju za kraj prije ljetnog odmora . Još se dvoumim za polumaraton u Izoli početkom travnja i o tome ovisi kako posložiti pripreme . Dok ne padne konačna odluka održavam kilometražu i trenutačnu formu što u zadnje vrijeme nije baš najednostavnije iz više razloga . Kao prvo sad je vrlo promjenjivo vrijeme , sa ekstremnim vremenskim uvjetima . Bilo je tu i olujne bure  sa niskim temperaturama , olujnog juga i kiše , a bogami prije dva dana je i zasnježilo . Kad se tome pridoda i frka sa rokovima na poslu zbog kojih radim po cijele dane , nije baš jednostavno održavati redovno treninge . Nekako ipak uspijevam sve to skupa posložiti uz malo improvizacije .
   Prošle nedjelje sam otrčao i utrku u Puli u sklopu istarske zimske lige u trčanju koju je organizirao moj klub . Ove godine sam odlučio nastupit samo na par takvih utrka jer mi se baš ne uklapaju u pripreme za duže utrke , a jedna od njih je naravno i utrka u Puli. Uostalom dobro će mi poslužit za vidjet u kakvoj sam momentalno formi . Danima sam pratio prognozu i na kraju je ispalo upravo po najavama . Dan ranije je snježilo i kišilo , da bi nedjelja osvanula pod suncem  . Dosta je puhalo , ali za trčanje nije smetalo . Staza je dužine 5,6 km sa dosta uzbrdica i nizbrdica . Nije baš lagana , ali kako je dosta kratka , tempo trčanja je dosta visok . Odmah na startu sam krenuo oštro pokušavajući držati priključak na kraju duge kolone koja je pokušavala pratiti one najbrže . Gotovo do četvrtog kilometra sam držao tempo sa starim mačkom Lučanom , ali je onda on malo po malo počeo odmicati . Kako sam i tako bio blizu svojih krajnjih granica odlučio sam ga pustiti i nastaviti svojim tempom kako bi sačuvao malo snage za kraj . Kilometar prije cilja me sustigla Irena . Brža je od mene , ali sam je odlučio pratiti dok mogu . Tempo je bio taman koliko sam još mogao nekako držati . Na zadnjoj kratkoj uzbrdici još je ubrzala i otišla . Zadnjih tristo metara do cilja sam uspio malo ubrzati i na kraju je vrijeme bilo 36 sekundi brže nego prošle godine . Prosječni tempo 4:30 što je meni super za ovakvu stazu i trenutačnu formu . Nakon toga druženje uz pivo i pizzu sa prijateljima trkačima . Ugodnu atmosferu nije uspio pokvariti ni jaki jugozapadnjak čija snaga se sve više osjećala kako je vrijeme odmicalo . Ubrzo nakon što smo obišli stazu i pokupili sve oznake i trake počelo je opet kišiti .
   Tijekom tjedna opet sve po starom . Malo kiša , malo bura , pa opet kiša i onda se ti snađi u tom vremenskom ringišpilu . U utorak naravno opet kiša  , tako da sam umjesto treninga ostao cijeli dan na poslu . Ako ništa drugo barem su rokovi na poslu imali koristi od ove truleži od vremena . Blaženo ljeto .
  

Opušteno

  Treći tjedan nakon maratona je upravo završio i sa njim i oporavak . U prvom tjednu sam tek u četvrtak otrčao  5 km lagano na stadionu u društvu razmjenjujući dojmove sa utrke . U nedjelju sam se odlučio na lagano rastčavanje prateći Miru na prvom kolu zimske lige . Medulin se ipak ne propušta . Ostala dva tjedna sam uglavnom odrađivao u nešto lakšem tempu maratona . Sad se mogu opet pomalo vratiti normalnom treningu .
   Što se tiče otrčanog maratona , sad kad su se malo slegli dojmovi mogu  napraviti objektivniju analizu same utrke . Ove godine sam si za jedini cilj postavio rezultat ispod 4 sata . Tome je bio prilagođen i program priprema koje su krenule još krajem šestog mjeseca . Na kraju je cilj i postignut . Otrčao sam 19 i pol minute brže nego prošle godine i obilato nadmašio zadanu vremensku granicu .Kad malo proanaiiziram prošlogodišnje pripreme i utrku sa ovogodišnjom neki se zaključci nameću sami po sebi .
   Prva i osnovna razlika su pripreme . Iako su prošlogodišnje bile duže , tijekom ključnog dijela priprema spopale su me neke ozljede koje su me omele i navele da korigiram plan priprema i u utrku krenem ipak nedovoljno pripremljen za ciljeve koje sam si postavio . Naročito je do izražaja došlo manjak dužinskih treninga , koji se očitovao kroz velik pad tempa u drugom dijelu utrke . Kako su ozljede ( trbušni zid i vanjska strana koljena ) bile uglavnom posljedica zanemarivanja vježbi za jačanje trupa , odlučio sam na kraju svakog treninga ubaciti upravo seriju takvih vježbi . To je doprinijelo tome da sam ovogodišnje pripreme uspio odraditi u potpunosti prema zamišljenom planu priprema . Što se tiče dužinskih treninga ovaj puta sam zadnja dva mjeseca odradio u tempu maratona kako bi se što više naviknuo na taj tempo .
   Drugi faktor koji je imao utjecaj na ovogodišnji rezultat je svakako iskustvo sa prošlogodišnje utrke i drugačije postavljeni ciljevi . Dok sam se prošle godine malo pribojavao same utrke i onog što me može zadesiti nakon tridesetog kilometra , ove godine sam u utrku ušao prilično samouvjereno . Znao sam stazu i dobro sam pripremljen tako da se nisam bojao nikakvih demona ni zidova kad postane teško . Osim toga dok sam prvi maraton trčao sa glavnim ciljem da završim utrku i samim time možda nesvijesno trčao malo previše kompromisno na sigurno , ove godine sam trčao sa jedinim ciljem da otrčim ispod 4 sata tako da sam otrčao bez ikakvih kočnica i do daske .
   Nakon svega mogu zaključit da ostaje još prostora za poboljšati ovaj rezultat , jer prema nekim kontrolnim utrkama tijekom priprema , prema Jack Daniel-sonovim tablicama tempo za maratonsku utrku odgovara onom što sam ga držao do polovice utrke . Kako mi je nakon toga pao toliko da sam završio desetak minuta sporije od njihove procijene , mislim da imam dosta rezerve  za poboljšanje kroz malo dorađenije treninge dužine .
   Sad kad je oporavak završio , ostaje za odrediti ciljane utrke tijekom proljeća i prema tome napraviti novi plan .

Ljubljanski maraton - naplata duga

  Prošle godine nakon godine i pol treniranja i takmičenja na kraćim dužinama odvažio sam se prihvatiti izazov nastupa na kraljici svih utrka , tom svetom gralu atletike - maratonu . Pripremama sam pristupio sa dužnim strahopoštovanjem . Program je predviđao 22 tjedna treninga  koje nisam zbog nekih sitnijih ozljeda uspio odraditi u potpunosti . Mislim , a to se na utrci i pokazalo , da mi je falilo još malo dužinskih treninga . Pročitao sam sve članke vezane za iskustva sa maratonskih utrka na koje sam naišao , a naravno izdavio sa pitanjima i sve kolege trkače koji su već otrčali maraton . Pred samu utrku postavio sam sebi dva osnovna cilja . Prvi i glavni je bio završiti utrku zbog straha od ozljeda koje su me mučile tijekom priprema i straha od nepoznatog što me čeka poslije tridesetog kilometra . Ako se ostvari prvi cilj , za drugi sam si postavio vrijeme ispod 4 sata ( makar sekundu ) koje nisam uspio ostvariti . Dok sam mogao išao sam prilično dobrim tempom , ali previše sam vremena potrošio na okrijepnim stanicama , a kad je postalo teško nisam više mogao reagirati kako sam želio . Na kraju vrijeme 4:08:09 . Obzirom da je to prvi maraton bio sam zadovoljan , ali sam odlučio vratiti se iduće godine i na istom mjestu ispuniti i taj neostvareni cilj . Četiri sata moraju pasti .
   U Ljubljanu smo stigli u subotu popodne . Smjestili smo se u apartman i otišli do sajamskog prostora po startne pakete . Malo smo prošvrljali po sajmu , kupili neke sitnice i dočekali kolege iz kluba . Nakon što smo podigli pakete , malo smo se družili kod Majde i Joška uz dobru paštu , pa otišli odmoriti .
  Ujutro smo rano ustali i lagano doručkovali . Kod spremanja bila je mala nedoumica oko odijevanja , jer je temperatura bila samo 1 stupanj . Utrka na 10 km na kojoj trebaju nastupiti Mira i Alen je već u osam i trideset i još prognoziraju dosta vjetra . Na kraju se oblače slojevito obzirom da ću ih ja pratiti do startne zone , pa mogu uzeti višak robe . Apartman nam je bio na kilometar do starta  , pa se Mira uspijela lagano zagrijati do tamo . Kad su ušli u svoj box uslikao sam ih , preuzeo višak odjeće i krenuo nazad prema apartmanu kako bih se stigao spremiti za maraton .
   Brzo sam bio spreman , jer sam još ranije bio sve posložio . Pojas s gelovima , magnezijem i tabletama lupoceta ( za svaki slučaj ako nešto zaboli ) , flasteri za bradavice , vazelin za pazuh i stopala . Trebalo se samo obući i prije polaska posjetiti wc . Temperatura je vani došla na 10 stupnja , ali je vjetar još malo pojačao , pa sam odlučio  ispod klupskog tankog dresa staviti još jednu laganu trkaću majicu sa kratkim rukavima .
  Krenuo sam prema cilju kako bih predao ruksak sa stvarima supruzi i zetu koji su upravo završili svoju utrku i uključio se u rijeku ljudi koja se slijevala prema Kongresnom trgu odkud je dopiralo bubnjanje " Stroj machine " . Kod cilja je vladala neopisiva gužva . Nekako sam se našao sa svojima , predao stvari i polako krenuo prema svojoj startnoj zoni . Još je ostalo dosta vremena , pa sam zastao kod neke čistine kako bih se malo zagrijao jer zbog velike gužve u boksevima to neću moći . Desetak minuta zagrijavanja , malo istezanja i krećem prema zoni predviđenoj za trkače koji žele istrčati ispod 4:35 . Tu nailazim na Gorana s kojim sam se dogovorio pratiti tempo trkače za navedeno vrijeme . Još malo isčekivanja i napokon utrka kreće . Prvi kilometar trčimo slalom zaobilazeći trkače koji koji su se nekorektno utrpali u startne zone za vremena njima nedostižna , pa sad lagano trčkaraju ometajući druge . Držimo se blizu tempo trkača , kako nam nebi nestali u gužvi . Vjetar nam puše u leđa i trčimo lakoćom . Provjeravam tempo na satu i vidim da se  vrti oko 5:05 min/km . Računao sam da će tempo trkači držati konstantni tempo do 5:20 , ali ovo je prilično brže . Odlučujem ih pratit i dalje pa što bude . Osjećam se dobro i odlučujem da ću pričekati sa gelom do petnaistog kilometra . Na prve dvije okrepe uzimam samo malo energetskog napitka i odmah nastavljam . Na petnaistom kilometru uzimama gel sa malo vode i odmah nastavljam . Ostavljam tempo trkače iza sebe i krećem prema dvadesetom kilometru . Želim iskoristiti dobar osjećaj koji me držao u tom trenutku i napraviti malu zalihu u vremenu prije nego postane teško . Znam da to nije baš najpametnija taktika , ali kad bi uvijek išli na sigurno život bi bio puno dosadniji . Uostalom da citiram legendarnog Steve-a Prefontaina " najbolji je tempo onaj samoubilački ".
Do dvadesetog kilometra držim tempo 5:10 . Nakon što se razdvajaju trase polumaratona i maratona gužve na cesti odjednom nestaje .Goran i tempo trkači su negdje iza mene i počinjem teško održavati tempo sam . Pridružujem se jednom trkaču čiji tempo mi najviše odgovara i slijedećih par kilometra se međusobno vučemo . Na dvadeset i petom kilometru me sustiže grupica sa tempo trkačima u kojoj je i Goran i nastavljamo dalje zajedno još par kilometara kad na jednoj laganoj uzbrdici Goran polako zaostaje , a ja  uporno iako teško držim priključak . Prolazimo i trideseti kilometar . Uzimam i treći gel i nastavljam pratiti grupicu sa tempo trkačima .Tempo je sad pao na 5:30 . Polako mi  grupica odmiče sve više i do trideset i petog kilometra već su gotovo sto metara ispred . Na okrepi ih sustižem . Uzimam i zadnji gel i nastavljam dalje za njima . Međutim sve ih teže pratim i ubrzo opet počinju odmicati . Sad već osjećam priličan umor i samo snagom volje uspijevam izvuć još malo energije i održavat tempo oko 5:50 . Grupica sa tempo trkačima se nazire još samo tamo u daljini na ravnim dugim djelovima ceste . Na četrdesetom kilometru na okrepi sustižem grupicu od pet šest trkača i  nastavljamo zajedno . U daljini se čuje bubnjanje na cilju i to nam daje dodatni impuls pa se tempo opet malo popravlja . Stotinjak metara prije zadnjeg zavoja čujem Ivana koji me bodri sa strane i fotografira . Znam da mu nije lako pratit utrku jer se spremao cijelo ljeto za ić ispod 3:10:00 , a onda su mu se nanizale ozljede zbog kojih je morao odustat . Prije ulaska u ciljnu ravninu vidim semafor sa vremenom i  mislim da mi se u tom trenutku i guzica smijala od sreće . Utrčavam u cilj pračen bučnim navijanjem supruge i kćerke i stopiram sat . Vrijeme 3:48:41 . Ne mogu vjerovati . Znao sam već oko tridesetog kilometra da ću ić ispod četiri sata, ali ovo nisam očekivao ni u snu .Prosječni tempo 5:24 . Dug od prošle godine je obilato naplaćen .

Uljanikova utrka - zadnja provjera

 Mic po mic i ostao je još tjedan dana do maratona . Dugo sam se dvoumio oko nedjeljnog treninga . Trčati skraćeni trening dužine ili otrčati uljanikovu utrku .Naime već po tradiciji tjedan dana prije ljubljanskog maratona održava se u Puli utrka za Dan Uljanika . To je mala utrka sad uglavnom lokalnog karaktera koja se održava već po 35.put , a koju organizira uljanikova služba za sportsku rekreaciju . Sve do nedavno to je bila i jedina cestovna utrka koja bi se održavala u Puli . Utrka je imala svoje uspone i padove što se tiče broja takmičara i njihovog renomea , ali uz dobru organizaciju se uspjela održati do današnjih dana . Devedesetih godina sam otrčao dva puta utrku dužine 8 km. U ono vrijeme startalo se na otoku i trčalo uzduž cijelog brodogradilišta , da bi se izašlo na gradske ulice po bulevaru i opet unutar brodogradilišta (i tako dva puta ) do cilja . Trčala su tada i velika trkačka imena iz bivše juge poput Drage Paripovića , Romea Živka , Dalibora Balgača , Branka Zorka , Slobodana Mijolovića itd. da dalje ne nabrajam jer ne želim nekog ovako napamet izostaviti . Od domaćih snaga treba spomenuti Ozrena Rnjaka ( prvi prvak Hrvatske u maratonu ) koji je nastupio na svih 35 dosadašnjih utrka i koji je jednu i osvojio . Bila su to neka druga vremena što se trčanja tiče . Cestovnih utrka nije bilo puno , a i novac nije igrao toliku ulogu kao danas . Ono što je posebno vrijedno u cijeloj toj priči su utrke za djecu osnovnih i srednjih škola koja se oduvijek vrlo uspješno održavaju kao uvertira za veliku utrku i koja uvijek privuku vrlo veliki broj djece . Tako su dva puta sredinom devedesetih nastupile i moje kćerke i to vrlo solidno . U nedjelju su utrku pratila i njihova  djeca i navijale za mene i zeta . Tko zna , možda će i njih dvoje jednog dana sudjelovat u utrci .
      Uglavnom dvoumljenje oko nastupa je bilo zbog loše vremenske prognoze i utrke u Ljubljani iduće nedjelje .Od sedmog mjeseca se spremam za tu utrku . Pretrčao sam preko devetsto kilometara priprema i nisam želio navuć neku prehladu baš zadnji tjedan .Zbog toga sam cijelo jutro pogledavao kroz prozor i nekoliko puta se spremao krenuti pa odustao , dok napokon nisam odlučio otić do starta i tamo odlučit . Krenuli smo tako ja ,supruga , kćerka , zet  i naravno moji najveći navijači unuci Noa i Iris . Kod Uljanika velika gužva i pored lošeg vremena . Nekako sam našao mjesto za parking i otišao po startni broj . Kišica je stala i odlučio sam ipak trčati . Skinuo sam se i krenuo sa zagrijavanjem . Od samog početka nisam bio baš u elementu . Osjećaj težine u nogama bio je prisutan čitavo vrijeme dok sam se zagrijavao . Obično bi tokom zagrijavanja sve polako sjelo na svoje mjesto , ali u nedjelju to nije bio slučaj . Možda je vrijeme utjecalo na to , možda se nisam dovoljno zagrijao , ali start utrke nisam dočekao najspremniji . Krenuo sam kako sam i planirao malo brže da ne zapnem u gužvi .  Osim na trkače ispred sebe morao sam dobro paziti i na cestu koja je na nekim mjestima bila u dosta lošem stanju sa puno neravnina , lokvi vode i klizava zbog kiše . Osim toga trebalo je paziti i na šine od vlaka koji je nekad vozio teret kroz brodogradilište . Uglavnom prva dva kilometra sam pretčao relativno dobro . Tempo kako sam bio i planirao . Pratio sam Irenu i Danijela koji su brži , ali obično krenu malo opreznije pa mi je to pasalo . Mislio sam ih pokušati pratiti dok Danijel ne ubrza , a onda se držati Irene , ali već nakon drugog kilometra su lagano počeli odmicati . Tempo mi je počeo padati . Vidim da to nije moj dan i pokušavam spasit što se da . Pokušavam držati  tempo koji će me dovest do cilja bez da puknem . Prolazim prvi krug boreći se da održim koliko toliko pristojan tempo , ali on je svakim kilometrom sve sporiji . Na otoku prilikom okreta vidim  da su mi pratioci sve bliži i pokušavam zadnji kilometar  sačuvati čim više pozicija . Kojih dvijesto metara prije cilja sustiže me klupski kolega Tomica  . Dobrih stotinjak metara sprintamo rame uz rame uz navijanje znanih i neznanih i ulijećemo gotovo istovremeno u ciljnu ravninu .Ovaj put je on ipak bio za dlaku brži . Kao što bi rekao moj nekadašnji šef Pipe Cukon " jedanput teče zec , jedanput brek ".
   Sve skupa kad se zbroji i pored toga što sam trčao ispod očekivanja , ipak sam zadovoljan jer sam naučio nešto novo . Koliko god bio spreman , svaka utrka je priča za sebe . Ponekad igra ulogu vrijeme , ponekad staza , ponekad pogrešno odrađena utrka , a ponekad jednostavno nije naš dan . To što sam prije mjesec dana otrčao 10 km u tempu 4:34 , ne znači samo po sebi da ću utrku od 7 km otrčati za 4:30 . Jednostavno to nije ista staza , uvjeti su drugačiji , a i ja sam u drugačijem treningu . Uglavnom trčim dionice ciljanim tempom maratona ili malo brže , a to je znatno drugačije nego kad odrađujem tempo dionice ili intervalne treninge . A očito mislima sam već  u Ljubljani i utrku sam odradio misleći samo da se ne ozlijedim ili razbolim .
    Do Ljubljane je ostalo još 4 dana . Kad se sve skupa uzme , pripremao sam se najbolje što mogu , uspio sam izbjeći ozljede i boleštine  i sad ostaje samo vidjeti jeli to bilo dovoljno .
   

Pulska x-ica

    Još malo i stiže vrhunac priprema za Ljubljanu . Osjećam kako se forma približava nekom željenom nivou . Napokon je i vrijeme poslužilo , tako da treninzi idu bez poteškoća . Dužine trčim u zadnje vrijeme u tempu maratona . Nekako mi ide lakše nego sporijim tempom , a i dobro je navikavati se na tempo kojim ću krenuti na maraton . Prošle subote sam u kalendar priprema ubacio gradsku utrku od deset kilometara " Pulska x-ica" . Dobro mi je poslužila kao provjera trenutačne forme . Nisam imao nikakvih očekivanja što se tiče rezultata , jer sam dan utrke dočekao umoran ko pas . Naime u namjeri da završim obnovu krova kantinice u vrtu prije prognozirane kiše , nekoliko dana sam poslije posla radio do mraka . Nosi , diži , pili  ... grede , ploče , crijepovi ...Uglavnom i u subotu sam do ručka radio na krovu . Nakon ručka osjećao sam se baš umorno . Otišao sam leći nekih pola sata , što inače nije moj običaj i za divno čudo kad sam se ustao i istuširao više nisam osjećao nikakav umor .
  Spremili smo se i krenuli prema Areni . Mira je odlučila preskočiti utrku , jer je dugo pauzirala zbog ozljede , tako da je povela unuke da navijaju za nonića . Ispred Arene se skupilo začuđujuće puno ljudi . Osim trkača , trkačica i njihovih navijača , grad je bio pun ljudi koji su došli zbog " vizualia festivala " .tako da je bio prekrasan ambijent za trčanje . Start je bio ispred amfiteatra . Malo sam se bojao krkljanca zbog uske ceste prvih par stotina metara do Punte , pa sam odmah krenuo brzo pazeći da me netko ne saplete u toj gužvi . Nakon kružnog toka na skretanju prema mlinu našao sam se na začelju izdužene kolone bržih trkača i onih koji su se malo precijenili pa su malo po malo počeli posustajati . Prvi kilometar sam pretrčao za 4:12 što je za mene malo prebrzo , pa sam malo usporio i držao se oko 4:25 . Naišao sam usput na Kristijana koji je držao sličan tempo i odlučio ga pratiti dok mogu ( ipak je on malo brži ) . Tako je bilo do rive kad smo skrenuli uz željezničku stanicu do okreta ispod Tivolia . Nakon petog kilometra mi je tempo malo pao , ali još sam se držao grupice "pulsovaca" . Na rivi je bilo jako puno ljudi koji su bodrili trkače glasnim navijanjem . Nakon okreta imao sam priliku vidjeti one koji su trčali iza mene i procijeniti  koliko zaostaju . Kilometar nakon okreta još su nailazilia iz suprotnog smjera . Tu i tamo neko poznato lice . Evo ga i legendarni Bepo koji se i u 84. godini ne predaje . Iza njega je još uvijek popriličan broj onih puno mlađih koji ga ne mogu pratit . Nakon šestog kilometra tempo mi je pao na 4:40 . Grupica koju sam do sad pratio polako je odmicala i ostao sam sam dvadesetak metara iza njih . Do foruma je to već bilo i preko pedeset metara . Polako su me počeli prelaziti poneki koji su očito bolje rasporedili svoj tempo trčanja . Kod kazališta me prešao Raul iz kluba  , a kod Portarate Antonio . Lagano su odmicali uz đardine . Ispred Zerostrasse tunela Ivan , Slaven i Ozi bodre . Pozdravljam i ulazim u tunel . Gotovo je . Sad kad izađemo slijedi nizbrdica i zadnji uspon  prema cilju u Areni . Na nizbrdici pokušavam što više ubrzati . Više se nema šta štediti . Tih tristo -četirsto metara odlučujem ići maksimalno i ne dopustiti nikome da me pretrči . Puno ljudi navija glasno i stvara divan štimung . Uočavam i Miru sa unucima ispred tunela .Iris i Noa viču "nono , nono " dok me Mira pokušava uslikati . Mahnem i utrčavam u tunel iza kojeg slijedi kratak uspon i ulazak u cilj . Dok dolazim do daha bacam pogled na sat . Prosječni tempo 4:34 . I više nego zadovoljan idem po pivo . Stiže i Mira sa klincima . Malo sa njima razmjenjujem dojmove sa utrke , pa mi Mira predaje ruksak i odlazi jer klincima se spava . Ja se istežem i presvlačim dok čekam proglašenje .
   Što se tiče same utrke , ove godine moram pohvaliti organizatore . Jedina zamjerka koju imam je što se tiče čipova za vrijeme , koji su ove godine bili izuzetno loše kvalitete , pa je najmanje pedesetak trkača bilo bez plasmana jer im nije registriralo ulazak u cilj . Kasnijom provjerom video snimke to su donekle ispravili , ali ipak je to veliki lapsus . Za pohvaliti je što su odmah oučili i priznali grešku , ispričali se i obečali ispraviti to za iduću godinu. Kad se sve skupa sabere utrka je ipak odlično organizirana . Termin je idealan , a suradnja sa festivalom vizualije je pun pogodak , jer je prisustvovalo puno ljudi i atmosfera je bila odlična . Startni paket je vrlo bogat uz prihvatljiva startnina . Uglavnom sve predispozicije da iduće godine bude još veći interes za učestvovanje .