Utješna stvar u vezi kišnih dana je činjenica da koliko god dugo traju nakon njih dolazi proljepšanje . Tako je i na kraju prošlog tjedna stiglo proljepšanje praćeno burom . Istina nije bila olujna kao prethodna , ali je ipak donijela pad temperature koja se sad kretala malo iznad nula stupnjeva . Lijepo sunčano vrijeme mami na šetnju , ali boravak na otvorenom pri takvoj hladnoći nije nimalo ugodan tako da su i ulice bile prilično puste . U nedjelju je bura malo oslabila i na suncu u zavjetrini kuće je bilo prilično toplo . Zbog toga sam odlučio trčati u kratkim hlaćicama i bez kape . Gore sam imao tri sloja lagane odjeće za trčanje . Dok sam čekao da mi sat uhvati signal sa gps-a lagano sam se zagrijavao i krenuo . Dok sam trčao po osunčanim ulicama bilo mi je čak malo toplo , ali čim sam skrenuo u hlad bulevara na vjetrometini nije baš bilo jako ugodno . Držao sam se maratonskog tempa i nakon nekog vremena taman sam se uspio zagrijati toliko da je trčanje bilo pravi užitak . Sa lakoćom sam nizao kilometre , na uzbrdicama pokušavao držati isti tempo i sve bi bilo idelno da nisam svako toliko nailazio na djelove staze gdje sam bio izložen udarima bure . Tu bih tek osjetio koliko je hladan zrak . I sad neznam jeli krivo to što sam disao dosta na usta ili to što me propuhalo onako znojnog , ali navečer sam počeo kihati , a iz nosa mi je krenulo curiti bez prestanka . Slijedeća dva dana sam bio u komi . Nisam imao temperaturu ni kašljao , ali mislim da sam potrošio jedno petnajst paketa papirnatih maramica . Trčanje sam normalno preskočio sve do ove nedjelje . Pošto nisam mogao trčati , a i sam boravak na otvorenom po toj hladnoći mi nije bio ugodan , radio sam po čitave dane . Tako mi je prošao cijeli tjedan . Zato sam jedva dočekao današnji dan kad ću opet malo protegnut noge . Ja i Mira smo otišli do Medulina malo otrčati uz more . Od jučer nema više bure i odmah je malo toplije . Osjećao se lagani maestral koji je donosio vlagu s mora pa su djelovi ceste u hladovini bili mokri . Stoga sam odlučio trčati u dugim tajicama što inače izbjegavam . Normalno nakon stotinjak metara mi je bilo pretoplo i onaj osjećaj sputanosti u nogama mi nikako nije odgovarao . Otrčao sam deset kilometara u tempu maratona , a na kraju sam se osjećao umorniji nego kad radim dvostruku dužinu . Možda je tome pridonijela i činjenica da sam otežano disao zbog djelomično začepljenog nosa .Ipak sve je nadomjestio osjećaj zadovoljstva što opet trčim .
Nema komentara:
Objavi komentar