Nakon dugog premišljenja pala je i konačna odluka što se tiče utrka do ljeta . 21 km na Istrskom martonu , Wings for life u Zadru i najvjerojatnije 21 km na Plitvičkom maratonu . Ankaran i Zadar su već uplaćeni , a sve sam bliže i trčanju u Plitvicama . I sad kad sam riješio skoro sve dileme za prvi dio godine , lagano sam počeo vrtiti sve mogućnosti za kraj ljeta i jesen . Glavni orijentir je kao i uvijek Ljubljana . To se ne propušta , jedino je pitanje 21 ili 42 km . Od toga ovisi i plan priprema . Sve ostalo se podređuje tome . Tako treba uklopiti i subotički polumaraton koji je po terminu 8 tjedana prije Ljubljane . Ako napravim odmor nakon Plitvica , bojim se da se neću dovoljno dobro spremiti do Subotice . Trebat će dobro promisliti kod sastavljanja plana priprema .
I dok sam tako vrtio sve što se nudi do jeseni , pogled mi je pao i na raspis za 2.Pula- marathon . Termin mi nikako ne odgovara , ali obzirom da je to ipak naša domaća utrka osjećam dosta veliko žaljenje što neću nastupiti na njoj . I dok čitam raspis naprosto ne mogu vjerovati onome što piše . Odmah sam se sjetio naslova bosanske humoristične serije " Lud , zbunjen , normalan " . Ja sam svakako prilično zbunjen nakon što sam pročitao satnicu odvijanja same manifestacije , a organizatori su bili ludo hrabri kad su je tako složili . Za razliku od prošle godine sve utrke su ugurane u jedno predvečerje . Očito je želja bila da se čim manje zatvara promet u gradu i da se cijelo vrijeme trajanja maratona nešto događa oko same Arene . Međutim to zahtijeva vrlo preciznu i usklađenu organizaciju , velik broj ljudi i potrebnu logistiku , a po viđenom prijašnjih godina to će biti teško postić . Općenito mislim da su već prošle godine organizatori zagrizli u preveliki zalogaj . Prve dvije godine trčala se utrka od 10 km , a u trećoj i četvrtoj pridodala se utrka na 5 km . Svake godine bilo je priličnih propusta u organizaciji utrke , ali bi se organizatori potrudili to ispraviti za slijedeću utrku , na kojoj bi opet nešto drugo zabrljali . Onda su za petu godinu odlučili sve to proširiti i to ni manje ni više nego polumaratonom i maratonom . Ljubitelji trčanja su bili oduševljeni što su dočekali i takve utrke u svom gradu . Hvale vrijedan pokušaj koji se nažalost pokazao i prezahtjevan . Građani su slabo i kasno obaviješteni o utrci , zatvorenim cestama i alternativnim putevima u prometu , što je dovelo do prometnog kaosa te vrlo negativnih reakcija i komentara . Što se samih utrka polumaratona i maratona tiče veliki je propust i pomalo sramotna činjenica da nije bilo proglašanja i plasmana po starosnim kategorijama . Ali ok , kažu da se prvi mačići bacaju u vodu ( prilično morbidna izreka ) , pa se nadam da će ove godine sve to bolje ispasti . Ipak bojim se da bi ispred same Arene moglo biti velikih problema jer će trebati puno bolje ograditi koridore za start utrka , koridore za prilaz ulazu u Arenu prema cilju , te koridor za one koji kreću u drugi krug za maraton . Umjesto traka trebalo bi postaviti metalne ograde zbog nekulturnih prolaznika koji ometaju trkače svojim kretanjem preko staze . Druga stvar koja mi nikako nije jasna je vrijeme održavanja utrka polumaratona i maratona i to zbog djela staze koji vodi od uvale Valovine pored Muzila prema tvornici cementa , a koja je većim djelom skroz neosvijetljena . Start utrke maratona je u 17 sati , a polumaratona u 18 sati . Po toj satnici prvi polumaratonci bi trebali ulaziti u cilj približno oko 19:15 , a maratonci oko 19:45 . S obzirom da taj dan sunce zalazi u 19:07 ( lako za provjeriti ) jasno je da će većina polumaratonaca i svi maratonci najmanje kilometar i po bauljati po mraku ( maratonci dva puta ) . Trčao sam prije dvije godine sa društvom iz kluba onuda po mraku i unatoč jake mjesečine jedva smo nazirali cestu po kojoj se trčalo , a trčati utrku po tim uvjetima bi bilo suludo . Da nebi pričao na pamet , večeras sam nakon treninga prošao autom tim putem provjeriti da se nije nešto u međuvremeno promjenilo . Uzalud , sve je isto kao i onda . Mrak kao u kanalu od maneštre . Čisto sumnjam da je netko o tome razmišljao dok je sastavljao raspored satnice . A još manje vjerujem da će grad provesti javnu rasvjetu na toj dionici samo zbog jedne utrke , tako da mi se sve više čini da će ove godine organizacijski šlamperaj dosegnuti svoj vrhunac . Iskreno se nadam da se varam i da će na kraju sve proći kako treba , ali bojim se da su to sve samo puste želje .
četvrtak, 5. ožujka 2020.
subota, 29. veljače 2020.
Ništa kontra Splita
Otrčana je i prva ovogodišnja utrka . U stvari neću je ni brojati kao utrku iz više razloga . Kao prvo radi se tek o štafetnoj maratonskoj dionici od samo 12 km . Kao drugo zbog ozljede sam daleko od predviđene forme . Kao treće zbog još uvijek prisutne boli trčim kao pod ručnom kočnicom . Ali nema veze i tako sam planirao dionicu štafete otrčati kao provjeru forme pred polumaraton u Ankaranu i Wings for life u Zadru . I taman kad sam prije dva tjedna ulazio u najintenzivniji dio priprema paf , iz čista mira ozljeda . I to u tjednu kad sam imao lakše treninge . Opet isto kao i lani . Hvatište zadnje lože , samo ovaj puta na drugoj nozi . I tako dva tjedna laganog trčkaranja , forma pada , a nervoza i neizvjesnost rastu . Zbog toga sam prema Splitu krenuo bez ikakvih očekivanja , sa jedinom željom da uspijem otrčati bez da opet ne pogoršam ozljedu . Kako je završilo još sam i zadovoljan . Ali krenimo redom .
Na put smo krenuli prije zore . Kad je sunce počelo pomalo izlaziti na obzorju , mi smo već daleko odmakli na putu prema Vratima Jadrana gdje su nas čekali Markoviči . Do Splita ima dobrih pet i po sati čiste vožnje , a treba i podignuti startne pakete prije utrke na pet kilometara koja je popodne . Po planu oko podneva stižemo i odmah se upućujemo do samostana sv.Ante gdje nas čeka fra Tomo . Fra Tomo je bio član našeg kluba dok je služio u Puli , a sad kad je u Splitu uvijek nas lijepo ugosti . Ostavljamo stvari i odlazimo do Gripa po startne pakete . Veliko zdanje sportskog centra iznutra djeluje prilično jadno i ofucano , naročito "velika dvorana " u kojoj je krajem osamdesetih Jugoplastika osvajala naslov prvaka Evrope tri puta zaredom . Na parteru većina štandova koji promoviraju nadolazeće utrke i tek nekoliko sa slabašnom ponudom sportske opreme . Na brzinu podižemo pakete i krećemo se spremati za popodnevnu utrku . Oko Poljuda je velika gužva zbog Hajdukove utakmice . Sa svih strana se slijevaju grupe navijača svih uzrasta i spola . I naravno svi nose nešto od klupskih obilježja . Da izbjegnemo probleme u prometu krećemo pješke preko brda prema Rivi . Kako se približavamo sve jače odzvanja Dinova " Ništa kontra Splita " koja je postala neka vrsta gradske himne i koju ćemo u idućih 24 sata imati prilike čuti nebrojeno puta . Mira se skida i kreće sa zagrijavanjem . Iako sam je planirao otpratiti na utrci , odustajem zbog ozljede kako bih se bar donekle sačuvao za sutrašnju štafetu . Na znak startera četristotinjak trkača se sjurilo duž startne ravnine i nestalo iza zavoja u Marmontovu . Zauzeo sam dobru poziciju za snimanje i čekao . Nakon petnaistak minuta utrčava pobjednik . Kao što sam i očekivao na isteku dvadeset i sedme minute iz zavoja istrčavaju Mira i Ozren te grabeći prilično žestoko utrčavaju u cilj . S obzirom na konfiguraciju staze jako dobro vrijeme za Miru . Dobro raspoloženje je malo pomutilo Ozrenov pad i raskrvavljeno koljeno . Jako nezgodno jer ga je sutra još čekalo trčanje maratonske štafete . Skroz bez treninga bio je mislio trčati laganini samo utrku na 5 km , ali kako se Igor dan prije puta razbolio upao je silom prilika na njegovo mjesto .
Sutradan smo se rano ustali jer je već u devet sati start maratona . Kako sam zadnja izmjena u štafeti ne žuri mi se . Do Rive ja i Mira stižemo taman na vrijeme da vidimo start utrke . Nakon što su zadnji trkači nestali sa vidika nalazimo zgodan kafić na šetnici do samog mora . Kao gušteri na suncu guštiramo u kavi i kolačima . Totalna bonaca , površina mora kao ulje koje tek tu i tamo namreška prolaz poneke brodice . Mir i tišina . Dalmatinci bi rekli " ko to more platit " . Na Rivu kod cilja se vraćamo taman kad su prvi polumaratonci završavali svoju utrku . Nakon malo navijanja , došao je red da se i ja spremim . Na brzinu sam se presvukao i krenuo prema mjestu za izmjene štafeta kod hotela Marjan . Došao sam malo prerano , ali bolje to nego da zakasnim . Dok sam se lagano zagrijavao promatrao sam i bodrio trkače koji su stalno nadirali sa vrha brda . Par minuta prije trećeg sata trajanja utrke napokon stiže Ozren . Morat ću dobro potegnuti da završimo u manje od četiri sata . Preuzimam narukvicu i krećem . Prvih par kilometara uzduž rive je skroz ravno i uspijevam držati solidan tempo oko 4:40 po kilometru . Bol u nozi smeta , ali ne previše . Na prilazu Bačvicama počinje serija kratkih ,ali oštrih uzbrdica i nizbrdica zbog kojih je teško održavati neki ritam trčanja . Stotinjak metara trčanja po sipkom pijesku plaže na Bačvicama izgleda atraktivno , ali je živi užas za otrčati . Čista budalaština . Bol postaje neugodnija pa malo smanjujem tempo trčanja jer je još više od 6 km do cilja i ne želim riskirati još goru ozljedu . Kakvu takvu utjehu nalazim u tome da i pored tako suspregnutog trčanja stalno pretrčavam nekog na stazi . Znam da to nije realna slika jer su to većinom trkači koji imaju 30 km više od mene u nogama u tom trenutku , ali ipak djeluje pozitivno na raspoloženje . Prije okretišta na Žnjanu uspio sam pretrčati dvije štafete , a treću koja se vraćala nakon okreta je imala dobrih petstotinjak metara prednosti . To je bio dodatni poticaj da ne popustim i da je pokušam stići . Na zadnjem usponu od rive uz Pazar ugledao sam je stotinjak metra ispred i još malo ubrzao . Ostalo je još manje od kilometra i možda ipak popusti na kraju . Na ulasku u Marmontovu još je pedesetak metara ispred mene . Tu me dočekuju Ozren i Joško i nastavljaju samnom .Sad se već sve jače čuje razglas kod cilja , što daje dodatni poticaj trkačima da izvuku još ono malo snage što im je ostalo . Ubrzavam najviše što mogu po nizbrdici prije ulaska u ciljnu ravninu , ali uspijevam samo smanjiti razliku . Na semaforu 3:59 i nešto sitno . S obzirom na sve , ja sam zadovoljan . Ispao je dobar trening mrvicu slabije od tempa polumaratona , a bol u nozi se polako povlači . Ostaje pitanje koliko sam izgubio što se tiče priprema u ova dva tjedna . Idućih tjedan- dva će se pokazati ima li smisla u Ankaranu trčati za pravo ili ću pratiti Miru u njenom prvom polumaratonu .Split ostavljamo u dobrom raspoloženju i sa pozitivnim dojmovima . Organizatori su se svojski potrudili i uglavnom vrlo dobro organizirali utrku . Utrka je dobro prihvaćena i od samih Splićana , što se vidjelo i po velikom broju gledaoca i bučnim navijanjem . Staza je atraktivna , ali i prilično teška sa dosta uzbrdica . Kad se tome doda daleki put , teško da ću se opet odlučit za nastup . Ali nikad se nezna . Kao što bi Dino rekao " ništa kontra Splita " .
Na put smo krenuli prije zore . Kad je sunce počelo pomalo izlaziti na obzorju , mi smo već daleko odmakli na putu prema Vratima Jadrana gdje su nas čekali Markoviči . Do Splita ima dobrih pet i po sati čiste vožnje , a treba i podignuti startne pakete prije utrke na pet kilometara koja je popodne . Po planu oko podneva stižemo i odmah se upućujemo do samostana sv.Ante gdje nas čeka fra Tomo . Fra Tomo je bio član našeg kluba dok je služio u Puli , a sad kad je u Splitu uvijek nas lijepo ugosti . Ostavljamo stvari i odlazimo do Gripa po startne pakete . Veliko zdanje sportskog centra iznutra djeluje prilično jadno i ofucano , naročito "velika dvorana " u kojoj je krajem osamdesetih Jugoplastika osvajala naslov prvaka Evrope tri puta zaredom . Na parteru većina štandova koji promoviraju nadolazeće utrke i tek nekoliko sa slabašnom ponudom sportske opreme . Na brzinu podižemo pakete i krećemo se spremati za popodnevnu utrku . Oko Poljuda je velika gužva zbog Hajdukove utakmice . Sa svih strana se slijevaju grupe navijača svih uzrasta i spola . I naravno svi nose nešto od klupskih obilježja . Da izbjegnemo probleme u prometu krećemo pješke preko brda prema Rivi . Kako se približavamo sve jače odzvanja Dinova " Ništa kontra Splita " koja je postala neka vrsta gradske himne i koju ćemo u idućih 24 sata imati prilike čuti nebrojeno puta . Mira se skida i kreće sa zagrijavanjem . Iako sam je planirao otpratiti na utrci , odustajem zbog ozljede kako bih se bar donekle sačuvao za sutrašnju štafetu . Na znak startera četristotinjak trkača se sjurilo duž startne ravnine i nestalo iza zavoja u Marmontovu . Zauzeo sam dobru poziciju za snimanje i čekao . Nakon petnaistak minuta utrčava pobjednik . Kao što sam i očekivao na isteku dvadeset i sedme minute iz zavoja istrčavaju Mira i Ozren te grabeći prilično žestoko utrčavaju u cilj . S obzirom na konfiguraciju staze jako dobro vrijeme za Miru . Dobro raspoloženje je malo pomutilo Ozrenov pad i raskrvavljeno koljeno . Jako nezgodno jer ga je sutra još čekalo trčanje maratonske štafete . Skroz bez treninga bio je mislio trčati laganini samo utrku na 5 km , ali kako se Igor dan prije puta razbolio upao je silom prilika na njegovo mjesto .
Sutradan smo se rano ustali jer je već u devet sati start maratona . Kako sam zadnja izmjena u štafeti ne žuri mi se . Do Rive ja i Mira stižemo taman na vrijeme da vidimo start utrke . Nakon što su zadnji trkači nestali sa vidika nalazimo zgodan kafić na šetnici do samog mora . Kao gušteri na suncu guštiramo u kavi i kolačima . Totalna bonaca , površina mora kao ulje koje tek tu i tamo namreška prolaz poneke brodice . Mir i tišina . Dalmatinci bi rekli " ko to more platit " . Na Rivu kod cilja se vraćamo taman kad su prvi polumaratonci završavali svoju utrku . Nakon malo navijanja , došao je red da se i ja spremim . Na brzinu sam se presvukao i krenuo prema mjestu za izmjene štafeta kod hotela Marjan . Došao sam malo prerano , ali bolje to nego da zakasnim . Dok sam se lagano zagrijavao promatrao sam i bodrio trkače koji su stalno nadirali sa vrha brda . Par minuta prije trećeg sata trajanja utrke napokon stiže Ozren . Morat ću dobro potegnuti da završimo u manje od četiri sata . Preuzimam narukvicu i krećem . Prvih par kilometara uzduž rive je skroz ravno i uspijevam držati solidan tempo oko 4:40 po kilometru . Bol u nozi smeta , ali ne previše . Na prilazu Bačvicama počinje serija kratkih ,ali oštrih uzbrdica i nizbrdica zbog kojih je teško održavati neki ritam trčanja . Stotinjak metara trčanja po sipkom pijesku plaže na Bačvicama izgleda atraktivno , ali je živi užas za otrčati . Čista budalaština . Bol postaje neugodnija pa malo smanjujem tempo trčanja jer je još više od 6 km do cilja i ne želim riskirati još goru ozljedu . Kakvu takvu utjehu nalazim u tome da i pored tako suspregnutog trčanja stalno pretrčavam nekog na stazi . Znam da to nije realna slika jer su to većinom trkači koji imaju 30 km više od mene u nogama u tom trenutku , ali ipak djeluje pozitivno na raspoloženje . Prije okretišta na Žnjanu uspio sam pretrčati dvije štafete , a treću koja se vraćala nakon okreta je imala dobrih petstotinjak metara prednosti . To je bio dodatni poticaj da ne popustim i da je pokušam stići . Na zadnjem usponu od rive uz Pazar ugledao sam je stotinjak metra ispred i još malo ubrzao . Ostalo je još manje od kilometra i možda ipak popusti na kraju . Na ulasku u Marmontovu još je pedesetak metara ispred mene . Tu me dočekuju Ozren i Joško i nastavljaju samnom .Sad se već sve jače čuje razglas kod cilja , što daje dodatni poticaj trkačima da izvuku još ono malo snage što im je ostalo . Ubrzavam najviše što mogu po nizbrdici prije ulaska u ciljnu ravninu , ali uspijevam samo smanjiti razliku . Na semaforu 3:59 i nešto sitno . S obzirom na sve , ja sam zadovoljan . Ispao je dobar trening mrvicu slabije od tempa polumaratona , a bol u nozi se polako povlači . Ostaje pitanje koliko sam izgubio što se tiče priprema u ova dva tjedna . Idućih tjedan- dva će se pokazati ima li smisla u Ankaranu trčati za pravo ili ću pratiti Miru u njenom prvom polumaratonu .Split ostavljamo u dobrom raspoloženju i sa pozitivnim dojmovima . Organizatori su se svojski potrudili i uglavnom vrlo dobro organizirali utrku . Utrka je dobro prihvaćena i od samih Splićana , što se vidjelo i po velikom broju gledaoca i bučnim navijanjem . Staza je atraktivna , ali i prilično teška sa dosta uzbrdica . Kad se tome doda daleki put , teško da ću se opet odlučit za nastup . Ali nikad se nezna . Kao što bi Dino rekao " ništa kontra Splita " .
nedjelja, 2. veljače 2020.
Nova godina , novi ciljevi
Novu kalendarsku godinu započeli smo odmah prvog jednim laganim rastrčavanjem za otvaranje sezone . Dogovor je bio za 10:30 u Medulinu kad se malo naspavamo i oporavitmo od proslava za doček . U zakazano vrijeme skupilo se nas desetak i krenulo . Vrijeme prekrasno , sunčano bez i jednog oblaka . Idealni uvjeti za lagan tempo i ugodno čavrljanje sa dragim ljudima . Ni bura koja je prilično derala nije previše smetala . Nakon desetak kilometara trčanja uslijedilo je malo čaščenje sa kolačima i pjenušcem za uspješan početak . Tu su već počeli padati prvi planovi za utrke do ljeta . Istarski maraton u Ankaranu , Wings for life u Zadru , Plitvički maraton samo su neke od spominjanih mogućnosti .Uglavnom vrlo lijep početak .
Lijepo vrijeme očito pozitivno djeluje na ljude , pa tako u bilo koje doba dana da prođemo gradom nailazimo na mnoštvo trkača koji svaki u nekom svom filmu grabi prema sebi zacrtanom cilju . Živnulo je i na stadionu . Osim atletičara svih uzrasta iz atletskog kluba , svoj su kutak na stazi pronašli i mnogobrojni rekreativci . Ponekad zna biti zbilja velika gužva . Unatoč tomu uz malo razumijevanja sa svake strane na kraju svi uspijevaju odraditi svoje . Prilična živost vlada i kod nadstrešnice za rezervne igrače , gdje se okuplja i moje društvo . Ljubo , Erol , Dražen i Emir na vrhuncu su priprema za maraton u Sevilli , a Eda ulazi kao vodeća u završnicu takmičenja za Istarsku zimsku ligu u trčanju . Mi ostali tek krećemo sa ozbiljnijim treninzima , još uvijek se dvoumeći oko mogućih utrka na kojima bi nastupili . Ja sam jedino bio siguran za zadarski Wings for life početkom svibnja , a za ostalo sam se dvoumio između Zagrebačkog proljetnog polumaratona i Istrskog polumaratona u Ankaranu . Čak sam bio bliže odluci da ja i Mira trčimo u Zagrebu , kad se dogodio totalni obrat po tom pitanju . Nakon dugog izbivanja zbog roditeljskih obaveza trčanju su se vratili Igor i Dubravka . Dva odlična trkača i još bolje osobe . Kako je zbog velike stanke Dubravka krenula sa trčanjem oprezno i laganim tempom , često je trčala sa Mirom u društvu . Nakon nekolicine zajedničkih treninga prišle su mi sa pitanjem " a zašto se Mira nebi spremila za polumaraton ?" . Dobro da se nisam izvrnuo na stazi od iznenađenja . Nisam mogao vjerovati svojim ušima . Naime nakon što se prije dvije godine pripremajući se za polumaraton u Ljubljani Mira ozlijedila i bolno hodala dobra tri mjeseca , čvrsto je odlućila da više nikad neće trčat ništa duže od deset kilometara . Znajući koliko voli trčanje više joj to nisam spominjao . Tako je bilo do nedavno kad se treninzima priključila Dubravka i uvjerila je da ona to može i da će je pratiti na utrci ako se odluči . Evo sad nakon malo više od mjesec dana Mira je dogurala u nedjelju i do 18 km . Za prvi polumaraton tako smo odabrali Istrski maraton koji ove godine kreće iz Kopra , ide obalom do Izole i natrag preko Kopra do Ankarana . Staza skroz ravna , laka , idealna za debi , a ima i dovoljno vremena za pripremu do tada . Tako je i ove godine otpao Zagreb , ali nije mi krivo . Dosad sam dva puta trčao Istrski maraton i ostao mi je u jako lijepom sjećanju . Uostalom bolje mi se i uklapa sa Zadrom koji nam je glavni cilj do ljeta .
Lijepo vrijeme očito pozitivno djeluje na ljude , pa tako u bilo koje doba dana da prođemo gradom nailazimo na mnoštvo trkača koji svaki u nekom svom filmu grabi prema sebi zacrtanom cilju . Živnulo je i na stadionu . Osim atletičara svih uzrasta iz atletskog kluba , svoj su kutak na stazi pronašli i mnogobrojni rekreativci . Ponekad zna biti zbilja velika gužva . Unatoč tomu uz malo razumijevanja sa svake strane na kraju svi uspijevaju odraditi svoje . Prilična živost vlada i kod nadstrešnice za rezervne igrače , gdje se okuplja i moje društvo . Ljubo , Erol , Dražen i Emir na vrhuncu su priprema za maraton u Sevilli , a Eda ulazi kao vodeća u završnicu takmičenja za Istarsku zimsku ligu u trčanju . Mi ostali tek krećemo sa ozbiljnijim treninzima , još uvijek se dvoumeći oko mogućih utrka na kojima bi nastupili . Ja sam jedino bio siguran za zadarski Wings for life početkom svibnja , a za ostalo sam se dvoumio između Zagrebačkog proljetnog polumaratona i Istrskog polumaratona u Ankaranu . Čak sam bio bliže odluci da ja i Mira trčimo u Zagrebu , kad se dogodio totalni obrat po tom pitanju . Nakon dugog izbivanja zbog roditeljskih obaveza trčanju su se vratili Igor i Dubravka . Dva odlična trkača i još bolje osobe . Kako je zbog velike stanke Dubravka krenula sa trčanjem oprezno i laganim tempom , često je trčala sa Mirom u društvu . Nakon nekolicine zajedničkih treninga prišle su mi sa pitanjem " a zašto se Mira nebi spremila za polumaraton ?" . Dobro da se nisam izvrnuo na stazi od iznenađenja . Nisam mogao vjerovati svojim ušima . Naime nakon što se prije dvije godine pripremajući se za polumaraton u Ljubljani Mira ozlijedila i bolno hodala dobra tri mjeseca , čvrsto je odlućila da više nikad neće trčat ništa duže od deset kilometara . Znajući koliko voli trčanje više joj to nisam spominjao . Tako je bilo do nedavno kad se treninzima priključila Dubravka i uvjerila je da ona to može i da će je pratiti na utrci ako se odluči . Evo sad nakon malo više od mjesec dana Mira je dogurala u nedjelju i do 18 km . Za prvi polumaraton tako smo odabrali Istrski maraton koji ove godine kreće iz Kopra , ide obalom do Izole i natrag preko Kopra do Ankarana . Staza skroz ravna , laka , idealna za debi , a ima i dovoljno vremena za pripremu do tada . Tako je i ove godine otpao Zagreb , ali nije mi krivo . Dosad sam dva puta trčao Istrski maraton i ostao mi je u jako lijepom sjećanju . Uostalom bolje mi se i uklapa sa Zadrom koji nam je glavni cilj do ljeta .
petak, 24. siječnja 2020.
Sunčana strana ulice
" Ljudi moji , je li to moguće? " vikao je legendarni Mladen Delić komentirajući gol za pobjedu reprezentacije Jugoslavije nad Bugarskom u kvalifikacijama za prvenstvo Evrope u nogometu daleke 1983. godine . Još i danas se sjećam tih scena na crno-bijelom ekranu tv-a kao da su se jučer dogodile. Jugoslaviji je trebala pobjeda . Regularnih devedeset minuta je bilo isteklo i čekao se samo sučev zvižduk za kraj . Delić je utučeno i rezignirao komentirao kako nema više vremena , kad je Zl.Vujović uputio zadnji centaršut , a Radanović glavom smjestio loptu u mrežu za pobjedu i odlazak na prvenstvo Evrope . To je tako šokiralo sirotog Delića da je dobrih pet minuta izgovarao razne varijante " je li to moguće , ljudi moji , šta je ovo ..." itd .
I sad kakve veze ima ta utakmica sa ovim postom . Utakmica nikakve , ali šokantni prikaz iz citirane rečenice najbolje opisuje moju nevjericu kad pomislim na vrijeme koje nas prati već dobrih mjesec dana . Stabilno i sunčano . Naprosto nevjerojatno . A toliko sam kukao za vrijeme kišnog perioda prije toga da sam svima već dosadio . Jbg , kad ne volim kišu , ni bljuzge , blato i nošenje kišobrana , a pogotovo onaj osjećaj sputanosti i ograničenje kod kretanja . Ovo sad je prava pravcata milina . Temperature su niske , ali tako i treba biti po zimi . Ni bura koja tu i tamo zapuše ne smeta . Glavno da je sunčano i sve je onda ok . Znam da neće još dugo trajati i zato treba iskoristiti svaki slobodan trenutak za uživati na otvorenom . I naravno trčati .
Kad smo već kod trčanja staru godinu sam ispratio sa 14 km , taman da bude ukupno 2019 km kao i godina koja prolazi . Ostajem pri obećanju da ako 2060. godine otrčim 2060 km častim društvo čevapima i pivom na stadionu ( šta ste zinuli , pa valjda ćemo uletit u stotu ) .
Uglavnom , lijepo vrijeme je omogućilo bezbroj mogućnosti što se tiče trčanja . Utorak i četvrtak standardno na stadionu , ali nedjeljom sad možeš birati između prekrasnih dionica za trening dužine koje nam se nude tu oko grada . Nabrojat ću samo neke kojima trčim . Da bude zanimljivije dat ću im i imena svakoj.
ĐIR - nisam znao kako drugo da ispadne nekako originalno , a pošto sam veliki ljubitelj biciklizma i pratim na tv-u Giro d'Italija , Tour de France itd. skratio sam po našu na Đir. Startam od kuće u Radničkoj ulici , 43.ist.divizije , Punta , veslački , riva , bulevar , tvornica cementa , Muzil , Valovine , Stoja , Lungomare , južni bulevar , Bunarina , hotel Park , ispod Histrije , Bunarina . Ako krenem istim putem nazad dobijem dužinu od oko 26 km , a ako krenem zaobilaznicom do velikog rotora i 43.ist.divizijom doma ravno 21 km . Dužine se mogu povećavati dodatnim krugovima oko Histrije za oko 2,4 km po krugu . Staza dosta valovita sa par dobrih uzbrdica , naročito ako se vraćam preko Muzila . Kad dosadi može se i obrnutim putem . Moja omiljena za pripreme . Ima i dosta hlada tako da se može i po ljeti .
Medulinski zaljev - prekrasna staza u Medulinu . Krećem na ulazu u autokamp kod malina ( nije voće nego nekadašnji mlin na vjetar ) , đir po kampu , oko poluotoka , obalom do Kažele , uzbrdica do ceste , rampa pa cestom pored nogometnih igrališta i hotela nazad do ulaza u autokamp . Krug ima malo više od 10 km , pa se može ponoviti obrnutim smjerom do 22 km . Nedavno su uredili šetnicu oko Vižule , pa se može i to ukombinirati da ne bude dosadno . Staza je blago valovita , velikim djelom uz samo more i pravi je užitak za trčanje osim po ljeti kad je previše turista koji bauljaju na sve strane i prevruće .
Brijuni rivijera - ime po fantomskoj firmi koja nikako da krene , ali netko za to dobiva lovu . Skroz ravna staza koja kreće ispred ulaza u autokamp Puntižela i ide skroz uz more kroz Valbandon i Fažanu do Perojskog portića . U zadnje vrijeme možda previše gužve zbog šetača .Skroz osunčana , idealna osim po ljeti kad je prevruće . Predivan pogled na Brijune i more . Tamo i nazad ukupno oko 17 km . Ako se krene sa parkinga ispod nadvožnjaka za Veli vrh pa preko Štinjana do Puntižele dobije se još dobrih 8 km sa dosta uzbrdica .
Križnim putem do Premanture - krećemo kod rotora za Pješčanu uvalu prema Pješčanoj i u prvom zavoju produžujemo ravno kroz šumicu do ceste za Vinkuran , Vinkuran , Vinkuranska vala , uzbrdo pa kroz Banjole , pored hotela do naselja Volme , uzbrdo tkz. križnim putem pored groblja do Premanture . Tamo i nazad oko 20 km , dosta zahtjevnih sa nekoliko teških uzbrdica . Na vrhu prije premanturskog groblja prekrasan pogled na Kvarnerski zaljev , Cres ,Lošinj i Velebit u daljini . Dodatna kilometraža se lako dobije ako se produži do samog rta Kamenjak ili ako se krene negdje drugdje iz Pule .
Našlo bi se još zanimljivih trasa za dužinske treninge , ali ove su mi nekako najdraže i najbliže .
P.S. : naslov ovom postu sam dao po nazivu drugog studijskog albuma grupe Azra iz 1981.godine .
I sad kakve veze ima ta utakmica sa ovim postom . Utakmica nikakve , ali šokantni prikaz iz citirane rečenice najbolje opisuje moju nevjericu kad pomislim na vrijeme koje nas prati već dobrih mjesec dana . Stabilno i sunčano . Naprosto nevjerojatno . A toliko sam kukao za vrijeme kišnog perioda prije toga da sam svima već dosadio . Jbg , kad ne volim kišu , ni bljuzge , blato i nošenje kišobrana , a pogotovo onaj osjećaj sputanosti i ograničenje kod kretanja . Ovo sad je prava pravcata milina . Temperature su niske , ali tako i treba biti po zimi . Ni bura koja tu i tamo zapuše ne smeta . Glavno da je sunčano i sve je onda ok . Znam da neće još dugo trajati i zato treba iskoristiti svaki slobodan trenutak za uživati na otvorenom . I naravno trčati .
Kad smo već kod trčanja staru godinu sam ispratio sa 14 km , taman da bude ukupno 2019 km kao i godina koja prolazi . Ostajem pri obećanju da ako 2060. godine otrčim 2060 km častim društvo čevapima i pivom na stadionu ( šta ste zinuli , pa valjda ćemo uletit u stotu ) .
Uglavnom , lijepo vrijeme je omogućilo bezbroj mogućnosti što se tiče trčanja . Utorak i četvrtak standardno na stadionu , ali nedjeljom sad možeš birati između prekrasnih dionica za trening dužine koje nam se nude tu oko grada . Nabrojat ću samo neke kojima trčim . Da bude zanimljivije dat ću im i imena svakoj.
ĐIR - nisam znao kako drugo da ispadne nekako originalno , a pošto sam veliki ljubitelj biciklizma i pratim na tv-u Giro d'Italija , Tour de France itd. skratio sam po našu na Đir. Startam od kuće u Radničkoj ulici , 43.ist.divizije , Punta , veslački , riva , bulevar , tvornica cementa , Muzil , Valovine , Stoja , Lungomare , južni bulevar , Bunarina , hotel Park , ispod Histrije , Bunarina . Ako krenem istim putem nazad dobijem dužinu od oko 26 km , a ako krenem zaobilaznicom do velikog rotora i 43.ist.divizijom doma ravno 21 km . Dužine se mogu povećavati dodatnim krugovima oko Histrije za oko 2,4 km po krugu . Staza dosta valovita sa par dobrih uzbrdica , naročito ako se vraćam preko Muzila . Kad dosadi može se i obrnutim putem . Moja omiljena za pripreme . Ima i dosta hlada tako da se može i po ljeti .
Medulinski zaljev - prekrasna staza u Medulinu . Krećem na ulazu u autokamp kod malina ( nije voće nego nekadašnji mlin na vjetar ) , đir po kampu , oko poluotoka , obalom do Kažele , uzbrdica do ceste , rampa pa cestom pored nogometnih igrališta i hotela nazad do ulaza u autokamp . Krug ima malo više od 10 km , pa se može ponoviti obrnutim smjerom do 22 km . Nedavno su uredili šetnicu oko Vižule , pa se može i to ukombinirati da ne bude dosadno . Staza je blago valovita , velikim djelom uz samo more i pravi je užitak za trčanje osim po ljeti kad je previše turista koji bauljaju na sve strane i prevruće .
Brijuni rivijera - ime po fantomskoj firmi koja nikako da krene , ali netko za to dobiva lovu . Skroz ravna staza koja kreće ispred ulaza u autokamp Puntižela i ide skroz uz more kroz Valbandon i Fažanu do Perojskog portića . U zadnje vrijeme možda previše gužve zbog šetača .Skroz osunčana , idealna osim po ljeti kad je prevruće . Predivan pogled na Brijune i more . Tamo i nazad ukupno oko 17 km . Ako se krene sa parkinga ispod nadvožnjaka za Veli vrh pa preko Štinjana do Puntižele dobije se još dobrih 8 km sa dosta uzbrdica .
Križnim putem do Premanture - krećemo kod rotora za Pješčanu uvalu prema Pješčanoj i u prvom zavoju produžujemo ravno kroz šumicu do ceste za Vinkuran , Vinkuran , Vinkuranska vala , uzbrdo pa kroz Banjole , pored hotela do naselja Volme , uzbrdo tkz. križnim putem pored groblja do Premanture . Tamo i nazad oko 20 km , dosta zahtjevnih sa nekoliko teških uzbrdica . Na vrhu prije premanturskog groblja prekrasan pogled na Kvarnerski zaljev , Cres ,Lošinj i Velebit u daljini . Dodatna kilometraža se lako dobije ako se produži do samog rta Kamenjak ili ako se krene negdje drugdje iz Pule .
Našlo bi se još zanimljivih trasa za dužinske treninge , ali ove su mi nekako najdraže i najbliže .
P.S. : naslov ovom postu sam dao po nazivu drugog studijskog albuma grupe Azra iz 1981.godine .
četvrtak, 16. siječnja 2020.
Bablje ljeto
Od zadnjeg posta je prošlo evo već skoro dva mjeseca . I dalje nikako da se ustalim sa pisanjem bloga . Od kad sam na zavodu za zapošljavanje kod mene vlada totalna inprovizacija što se tiče vremena . Htio bih riješiti brdo stvari , pa nikako da nađem malo vremena za napisati nešto konkretno . Ustvari našlo bi se vremena , ali istina je da sam se malo i ulijenio . Međutim obzirom da od idućeg mjeseca stupam opet u radni odnos , valjda će se i to popraviti . Nova sredina , novi izazovi i YUHUUU , naprijed u nove pobjede .
A sad da odvrtim film od zadnjeg posta . Dakle kišno vrijeme je trajalo i trajalo i trajalo ... tako da sam skoro položio za meteorologa koliko sam pratio vremensku prognozu tih dana . Nisu to bile cjelodnevne kiše pa da se čovjek može ravnati po tome . Tada bi jedina dilema bila trčati po kiši ili ne trčati . Ali ono je bilo sat- dva kiša , pa sat- dva bez kiše i tako u nedogled . E sad trebao si biti ili Vidoviti Milan ( ne Bandić ) ili Vakula za potrefiti kad će pauza između dva pljuska da bi odradio trening . Malo mi je tu išla u prilog činjenica da sam slobodan cijeli dan pa sam uspijevao uvijek uhvatit malo vremena za trčanje . Uglavnom planiranu kilometražu po tjednu sam kako tako otrčao i ostao suh , ali problem je bio trening dužine nedjeljom . Detaljne prognoze su se mjenjale svakih par sati , pa ti sad pogodi barem dva sata kad neće padati . Uglavnom da skratim priču , taj mjesec sam uspio čak dva puta lijepo pokisnuti . Ovo pokisnuti je blagi opis stanja kad trčiš tj.šljapkaš ( šljap , šljap - zvuk natopljenih patika ) toliko promočen da ti se majica i hlaćice lijepe za tijelo .
Prvi put sam se sa Mirom spremao krenuti kad je počelo lagano rositi . Vratili smo se u kuću i presvukli .Nakon niti pet minuta je stalo . Po prognozi nije trebalo padati barem par sati , pa sam se opet obukao za trčanje i krenuo . Mira je odustala . Nakon par kilometara nebo se opet zacrnilo i tu i tamo bi pala koja kap ." Ma nije to ništa , sad će stat" hrabrio sam se i nastavio . Zaobilaznica po kojoj inače uvijek puno ljudi šeta bila je posve pusta . Tek jedna žena pod kišobranom navlači malog psića kojemu se očito nije izlazilo iz toplog stana i ja koji trčim kao da mi je to od životne važnosti . Kad sam već došao do rotora za Pješčanu gdje sam se trebao naći sa društvom iz kluba , počelo je već pristojno pljuštati . Navukao sam šiltericu koju stavljam zbog naočala po kiši i u zaklonu jednog stabla pričekao par minuta dok su stigli Goran i Eda . Kratko smo se pozdravili i krenuli . Dok je još prilično padalo odjednom je Goran ispalio " predivno " ( ili genijalno , više se ne sjećam ) . Nisam ništa rekao . Zašto čovjeku kvarit raspoloženje . Uostalom ubrzo je stao pljusak pa smo dužinu odradili po planu .
Drugi put je po večernjoj prognozi kiša trebala padati negdje do 11 ujutro da bi nakon toga bilo razvedravanje . Odlučio sam stoga krenuti malo prije podneva . Ujutro kad sam se ustao više nije padalo , ali kako nisam opet pogledao prognozu nisam znao da umjesto razvedravanja stiže nova kiša . I tako sam bezbrižno krenuo u planirano vrijeme trčati . Društvo je krenulo ranije tako da sam ovaj puta trčao sam . Negdje na sedmom kilometru kad sam bio kod Bunarine počelo je lagano rositi . Navukao sam šiltericu i nastavio . Kako je vrijeme odmicalo tako je kiša pojačavala . Odradio sam dva kruga oko Histije i krenuo nazad zaobilaznicom . Bio sam skroz mokar , ali sam ipak uspijevao držati sasvim pristojan tempo . Malo sam i pojačao u drugom dijelu , ali kad sam stigao do City Mall-a počelo je jako puhati u prsa . Osim što me prilično usporavalo , od vjetra su mi se mokre majica i hlačice zalijepile za prsa i prepone . Toliko mi je bilo hladno od toga da sam skratio trening za dobrih 4 km i krenuo doma da ne pokupim još kakvu upalu . Sad je valjda jasno zašto ne volim zimu , kišu , blato itd .
I onda kad sam skoro mislio da toj kiši nema kraja odjednom je desetak dana prije Božića zapuhala bura i zasjalo sunce . Temperatura je malo pala , ali to ne smeta . Kad je sunčano odmah je i raspoloženje bolje . Možeš se kretati svugdje bezbrižno i bez kišobrana , a trčanje je sada prava uživancija .U takvom raspoloženju smo ispratili staru godinu i ušli u novu . Sezonu smo otvorili laganim rastrčavanjem i ugodnim druženjem uz more u Medulinu . Nije nam smetala ni burica koja je prilično puhala tog jutra . Ipak je zima , ustvari pardon " bablje ljeto " .
A sad da odvrtim film od zadnjeg posta . Dakle kišno vrijeme je trajalo i trajalo i trajalo ... tako da sam skoro položio za meteorologa koliko sam pratio vremensku prognozu tih dana . Nisu to bile cjelodnevne kiše pa da se čovjek može ravnati po tome . Tada bi jedina dilema bila trčati po kiši ili ne trčati . Ali ono je bilo sat- dva kiša , pa sat- dva bez kiše i tako u nedogled . E sad trebao si biti ili Vidoviti Milan ( ne Bandić ) ili Vakula za potrefiti kad će pauza između dva pljuska da bi odradio trening . Malo mi je tu išla u prilog činjenica da sam slobodan cijeli dan pa sam uspijevao uvijek uhvatit malo vremena za trčanje . Uglavnom planiranu kilometražu po tjednu sam kako tako otrčao i ostao suh , ali problem je bio trening dužine nedjeljom . Detaljne prognoze su se mjenjale svakih par sati , pa ti sad pogodi barem dva sata kad neće padati . Uglavnom da skratim priču , taj mjesec sam uspio čak dva puta lijepo pokisnuti . Ovo pokisnuti je blagi opis stanja kad trčiš tj.šljapkaš ( šljap , šljap - zvuk natopljenih patika ) toliko promočen da ti se majica i hlaćice lijepe za tijelo .
Prvi put sam se sa Mirom spremao krenuti kad je počelo lagano rositi . Vratili smo se u kuću i presvukli .Nakon niti pet minuta je stalo . Po prognozi nije trebalo padati barem par sati , pa sam se opet obukao za trčanje i krenuo . Mira je odustala . Nakon par kilometara nebo se opet zacrnilo i tu i tamo bi pala koja kap ." Ma nije to ništa , sad će stat" hrabrio sam se i nastavio . Zaobilaznica po kojoj inače uvijek puno ljudi šeta bila je posve pusta . Tek jedna žena pod kišobranom navlači malog psića kojemu se očito nije izlazilo iz toplog stana i ja koji trčim kao da mi je to od životne važnosti . Kad sam već došao do rotora za Pješčanu gdje sam se trebao naći sa društvom iz kluba , počelo je već pristojno pljuštati . Navukao sam šiltericu koju stavljam zbog naočala po kiši i u zaklonu jednog stabla pričekao par minuta dok su stigli Goran i Eda . Kratko smo se pozdravili i krenuli . Dok je još prilično padalo odjednom je Goran ispalio " predivno " ( ili genijalno , više se ne sjećam ) . Nisam ništa rekao . Zašto čovjeku kvarit raspoloženje . Uostalom ubrzo je stao pljusak pa smo dužinu odradili po planu .
Drugi put je po večernjoj prognozi kiša trebala padati negdje do 11 ujutro da bi nakon toga bilo razvedravanje . Odlučio sam stoga krenuti malo prije podneva . Ujutro kad sam se ustao više nije padalo , ali kako nisam opet pogledao prognozu nisam znao da umjesto razvedravanja stiže nova kiša . I tako sam bezbrižno krenuo u planirano vrijeme trčati . Društvo je krenulo ranije tako da sam ovaj puta trčao sam . Negdje na sedmom kilometru kad sam bio kod Bunarine počelo je lagano rositi . Navukao sam šiltericu i nastavio . Kako je vrijeme odmicalo tako je kiša pojačavala . Odradio sam dva kruga oko Histije i krenuo nazad zaobilaznicom . Bio sam skroz mokar , ali sam ipak uspijevao držati sasvim pristojan tempo . Malo sam i pojačao u drugom dijelu , ali kad sam stigao do City Mall-a počelo je jako puhati u prsa . Osim što me prilično usporavalo , od vjetra su mi se mokre majica i hlačice zalijepile za prsa i prepone . Toliko mi je bilo hladno od toga da sam skratio trening za dobrih 4 km i krenuo doma da ne pokupim još kakvu upalu . Sad je valjda jasno zašto ne volim zimu , kišu , blato itd .
I onda kad sam skoro mislio da toj kiši nema kraja odjednom je desetak dana prije Božića zapuhala bura i zasjalo sunce . Temperatura je malo pala , ali to ne smeta . Kad je sunčano odmah je i raspoloženje bolje . Možeš se kretati svugdje bezbrižno i bez kišobrana , a trčanje je sada prava uživancija .U takvom raspoloženju smo ispratili staru godinu i ušli u novu . Sezonu smo otvorili laganim rastrčavanjem i ugodnim druženjem uz more u Medulinu . Nije nam smetala ni burica koja je prilično puhala tog jutra . Ipak je zima , ustvari pardon " bablje ljeto " .
petak, 22. studenoga 2019.
A sad ispočetka
Po povratku iz Ljubljane mislio sam napraviti malu pauzu od desetak dana bez trčanja , ali potrefilo se da je već iduće nedjelje bila po rasporedu utrka u Medulinu pa sam ipak malo korigirao svoj plan . Odavno sam se ohladio od trčanja na utrkama Istarske Zimske Lige jer mi se ne uklapaju sa pripremama za proljeće . Ipak Medulin nisam mogao preskočit iz više razloga . Dosad su se uvijek iskazali kao dobri domaćini , staza je lijepa , blizu je Pule , a prognoza je predviđala lijepo vrijeme što znači i ugodno druženje prije i poslije utrke sa prijateljima trkačima . Prijavio sam sebe i Miru i odlučio trčati lagano sa njom . Umjesto planirane pauze odradio sam par laganih rastrčavanja za oporavak i u nedjelju otrčao laganini Medulin .
U ponedjeljak sam zvanično krenuo sa pripremama za proljeće . Cilj mi je opet Proljetni zagrebački polumaraton u trećem mjesecu i nakon toga vrhunac u Zadru na Wings For Life početkom petog mjeseca . Zadar sam upravo uplatio i to ću otrčati makar na jednoj nozi , a Zagreb ovisi kako budu tekle pripreme . Početak godine je vrlo riskantan zbog viroza ili ozljeda usljed niskih temperatura . Tako sam i početkom ove godine potrefio i jedno i drugo pa otkazao već uplaćeni polumaraton .
Uglavnom bazične pripreme su krenule . Preduvjet za ono što slijedi kasnije je dobra baza i ovog puta je mislim odraditi kako treba bez preskakanja , korekcija i kompromisa . Sve u svoje vrijeme . Cilj mi je pomalo opet doći na razinu od prošle godine i otrčati dobar slijedeći maraton u Ljubljani . Za sad pomalo dižem kilometražu jednim umjerenijim tempom trčanja . Planiram se ustaliti na nekih 60-etak kilometara tjedno , pa vidjet kako koljeno reagira . To bi bio neki minimum ako nešto očekujem na maratonu .
Iako smo već dobro zagazili u zimu , vrijeme je više jesenje nego zimsko . Temperature su još prilično visoke za ovo doba , ali zato kiše nikako da prestanu . Dobra strana nezaposlenosti je ta da imam ipak više slobodnog vremena , pa mogu uvijek uhvatiti neku pauzu od kiše i odraditi trening . Ne volim kišu ni zimu i gotovo . Još kad se tome pridodaju kraći dani , viroze i gripe koji vrebaju iza svakog kantuna pogotovo . Ništa , idemo dalje do nekih jepših dana .
U ponedjeljak sam zvanično krenuo sa pripremama za proljeće . Cilj mi je opet Proljetni zagrebački polumaraton u trećem mjesecu i nakon toga vrhunac u Zadru na Wings For Life početkom petog mjeseca . Zadar sam upravo uplatio i to ću otrčati makar na jednoj nozi , a Zagreb ovisi kako budu tekle pripreme . Početak godine je vrlo riskantan zbog viroza ili ozljeda usljed niskih temperatura . Tako sam i početkom ove godine potrefio i jedno i drugo pa otkazao već uplaćeni polumaraton .
Uglavnom bazične pripreme su krenule . Preduvjet za ono što slijedi kasnije je dobra baza i ovog puta je mislim odraditi kako treba bez preskakanja , korekcija i kompromisa . Sve u svoje vrijeme . Cilj mi je pomalo opet doći na razinu od prošle godine i otrčati dobar slijedeći maraton u Ljubljani . Za sad pomalo dižem kilometražu jednim umjerenijim tempom trčanja . Planiram se ustaliti na nekih 60-etak kilometara tjedno , pa vidjet kako koljeno reagira . To bi bio neki minimum ako nešto očekujem na maratonu .
Iako smo već dobro zagazili u zimu , vrijeme je više jesenje nego zimsko . Temperature su još prilično visoke za ovo doba , ali zato kiše nikako da prestanu . Dobra strana nezaposlenosti je ta da imam ipak više slobodnog vremena , pa mogu uvijek uhvatiti neku pauzu od kiše i odraditi trening . Ne volim kišu ni zimu i gotovo . Još kad se tome pridodaju kraći dani , viroze i gripe koji vrebaju iza svakog kantuna pogotovo . Ništa , idemo dalje do nekih jepših dana .
nedjelja, 17. studenoga 2019.
Ljubljana 2019
Prošla su već tri tjedna od utrka u Ljubljani , a ja sam tek sad uhvatio malo vremena da napišem nešto i o tome . Ne znam jeli to fjaka , nedostatak inspiracije ili je i mene zahvatio penzionerski sindrom nedostatka vremena . To penzionerski je figurativno rečeno jer nisam u penziji nego na zavodu za zapošljavanje . Kako stvari stoje sa navršenih 60 godina teško da će neki prihvatljiv posao uletjeti , a prihvatit bilo kakav posao mi ne pada na pamet . Da je potreba radio bih bilo šta , a pošto nije malo ću stat na loptu i odlučit kako dalje . I sad kad sam ostao doma sjetio sam se nekih svojih prijatelja penzionera kako kukaju da ništa ne stignu jer nemaju vremena . Tako i ja evo nikako da stignem napisati par rečenica .
Uglavnom stigla je na red i Ljubljana . Rasterećen svih očekivanja oko nekih rezultata na put sam sa Mirom i Ozrenom krenuo već u petak automobilom . Zabavljeni Ozijevim pričama uspijeli smo fulati skretanje za Dol pri Ljubljani gdje su nas čekali Markoviči i završili neplanirano u Domžalama . Ipak brzo smo se snašli i došli do Joška i njegove obitelji koji su nas cijeli idući vikend mazili i pazili . Bilo je tu svega od ića i pića do puhanja svijećica na rođendanskoj torti . Pa ti sad trči .
Nedjeljno jutro je osvanulo sa uobičajenom sumaglicom i niskom temperaturom .Kad smo oko osam sati prilazili startnim zonama ulice su već bile pune ljudi ,tako da smo se prilično teško uspijeli probiti do najbliže zone i ući . Atmosfera je već bila na visokoj razini . Bubnjanje grupe Stroj Machine je dizalo adrenalin do maksimuma i svi su napeto isčekivali start utrke na 10 kilometara . Ja sam sa Mirom bio ušao u drugu zonu , pa sam je povukao sa strane kako nebi kočili brže trkače . Međutim kako je utrka krenula imali smo na početku problema sa zaobilaženjem još sporijih trkača . Planirao sam držati tempo od 5:45 za koji sam mislio da bi Mira mogla pratiti , ali prvi kilometar je vukla prilično živahno za 5:29 . Taman kad sam je mislio malo usporiti tempo se ustalio na oko 5:40 , pa sam je pustio da ide i sa strane pratio . Negdje malo prije petog kilometra učinilo mi se da malo popušta pa sam stao ispred i trasirao joj put držeći tempo . Po zvuku i frekvenciji njenih koraka točno sam znao gdje se nalazi iza mene i trebam li usporiti ili ne . Kad smo zašli u zadnji kilometar osjetio sam da malo teže diše . Pitam je može li , stiže kratki" moram " . Sad se već sve jače čuje spiker na cilju , gledaoci glasno bodre i vidim da opet pojačava tempo . Grabi tih zadnjih stotinjak metara bez popuštanja i ulazimo u cilj . Čim je malo došla do zraka pita za vrijeme . Ooopa , ona koja je trubila da joj rezultat nije bitan pita za vrijeme . 56:58 ! Gotovo dvije minute brže nego prošle godine i osmijeh od uha do uha . Moj ovogodišnji cilj je odrađen i sad mogu otrčati svoj polumaraton u laganini tempu i uživati . Taman mi je preostalo dovoljno vremena da otrčim do auta i presvučem se u suhu odjeću . Sunce se odavno probilo i temperatura se popela na nekih dvadeset stupnjeva . Ulazim u box i tražim Joška koga sam mislio pratiti do dvadesetog kilometra u njegovom pokušaju da otrči maraton ispod četiri sata . Nema šanse . Gužva je prevelika . Prolazim na začelje i oučavam Gorana koji je bio na početku iduće zone . Krećem sa njim . Desetak kilometara trčimo skupa . Trčim lagano svojim tempom za maraton i uživam u atmosferi koja me okružuje . Neopterećen rezultatom sa zanimanjem pratim sve što se zbiva oko mene . Naprosto upijam sve pozitivne vibracije koje stižu od strane veselih i glasnih navijača , svirača i naročito djece koja djele petice uz rub staze . Na sedamnaistom kilometru sam čak stao i priuštio si jednu brzinsku masažu i krenuo polako prema cilju . Zadnjih stotinjak metara do cilja sam stigao u maloj grupici trkača . Publika je glasno bodrila , a ja sam veselo pozdravljajući lijevo i desno kao nekad Gebrselassie prošao ciljnu ravninu . Rezultat nebitan , ali ipak sasvim solidnih 1:54:50 . Sa onih 56:58 sa Mirine utrke odličan trening . Baš sam uživao .
Uglavnom stigla je na red i Ljubljana . Rasterećen svih očekivanja oko nekih rezultata na put sam sa Mirom i Ozrenom krenuo već u petak automobilom . Zabavljeni Ozijevim pričama uspijeli smo fulati skretanje za Dol pri Ljubljani gdje su nas čekali Markoviči i završili neplanirano u Domžalama . Ipak brzo smo se snašli i došli do Joška i njegove obitelji koji su nas cijeli idući vikend mazili i pazili . Bilo je tu svega od ića i pića do puhanja svijećica na rođendanskoj torti . Pa ti sad trči .
Nedjeljno jutro je osvanulo sa uobičajenom sumaglicom i niskom temperaturom .Kad smo oko osam sati prilazili startnim zonama ulice su već bile pune ljudi ,tako da smo se prilično teško uspijeli probiti do najbliže zone i ući . Atmosfera je već bila na visokoj razini . Bubnjanje grupe Stroj Machine je dizalo adrenalin do maksimuma i svi su napeto isčekivali start utrke na 10 kilometara . Ja sam sa Mirom bio ušao u drugu zonu , pa sam je povukao sa strane kako nebi kočili brže trkače . Međutim kako je utrka krenula imali smo na početku problema sa zaobilaženjem još sporijih trkača . Planirao sam držati tempo od 5:45 za koji sam mislio da bi Mira mogla pratiti , ali prvi kilometar je vukla prilično živahno za 5:29 . Taman kad sam je mislio malo usporiti tempo se ustalio na oko 5:40 , pa sam je pustio da ide i sa strane pratio . Negdje malo prije petog kilometra učinilo mi se da malo popušta pa sam stao ispred i trasirao joj put držeći tempo . Po zvuku i frekvenciji njenih koraka točno sam znao gdje se nalazi iza mene i trebam li usporiti ili ne . Kad smo zašli u zadnji kilometar osjetio sam da malo teže diše . Pitam je može li , stiže kratki" moram " . Sad se već sve jače čuje spiker na cilju , gledaoci glasno bodre i vidim da opet pojačava tempo . Grabi tih zadnjih stotinjak metara bez popuštanja i ulazimo u cilj . Čim je malo došla do zraka pita za vrijeme . Ooopa , ona koja je trubila da joj rezultat nije bitan pita za vrijeme . 56:58 ! Gotovo dvije minute brže nego prošle godine i osmijeh od uha do uha . Moj ovogodišnji cilj je odrađen i sad mogu otrčati svoj polumaraton u laganini tempu i uživati . Taman mi je preostalo dovoljno vremena da otrčim do auta i presvučem se u suhu odjeću . Sunce se odavno probilo i temperatura se popela na nekih dvadeset stupnjeva . Ulazim u box i tražim Joška koga sam mislio pratiti do dvadesetog kilometra u njegovom pokušaju da otrči maraton ispod četiri sata . Nema šanse . Gužva je prevelika . Prolazim na začelje i oučavam Gorana koji je bio na početku iduće zone . Krećem sa njim . Desetak kilometara trčimo skupa . Trčim lagano svojim tempom za maraton i uživam u atmosferi koja me okružuje . Neopterećen rezultatom sa zanimanjem pratim sve što se zbiva oko mene . Naprosto upijam sve pozitivne vibracije koje stižu od strane veselih i glasnih navijača , svirača i naročito djece koja djele petice uz rub staze . Na sedamnaistom kilometru sam čak stao i priuštio si jednu brzinsku masažu i krenuo polako prema cilju . Zadnjih stotinjak metara do cilja sam stigao u maloj grupici trkača . Publika je glasno bodrila , a ja sam veselo pozdravljajući lijevo i desno kao nekad Gebrselassie prošao ciljnu ravninu . Rezultat nebitan , ali ipak sasvim solidnih 1:54:50 . Sa onih 56:58 sa Mirine utrke odličan trening . Baš sam uživao .
Pretplati se na:
Postovi (Atom)