Otrčana je i prva ovogodišnja utrka . U stvari neću je ni brojati kao utrku iz više razloga . Kao prvo radi se tek o štafetnoj maratonskoj dionici od samo 12 km . Kao drugo zbog ozljede sam daleko od predviđene forme . Kao treće zbog još uvijek prisutne boli trčim kao pod ručnom kočnicom . Ali nema veze i tako sam planirao dionicu štafete otrčati kao provjeru forme pred polumaraton u Ankaranu i Wings for life u Zadru . I taman kad sam prije dva tjedna ulazio u najintenzivniji dio priprema paf , iz čista mira ozljeda . I to u tjednu kad sam imao lakše treninge . Opet isto kao i lani . Hvatište zadnje lože , samo ovaj puta na drugoj nozi . I tako dva tjedna laganog trčkaranja , forma pada , a nervoza i neizvjesnost rastu . Zbog toga sam prema Splitu krenuo bez ikakvih očekivanja , sa jedinom željom da uspijem otrčati bez da opet ne pogoršam ozljedu . Kako je završilo još sam i zadovoljan . Ali krenimo redom .
Na put smo krenuli prije zore . Kad je sunce počelo pomalo izlaziti na obzorju , mi smo već daleko odmakli na putu prema Vratima Jadrana gdje su nas čekali Markoviči . Do Splita ima dobrih pet i po sati čiste vožnje , a treba i podignuti startne pakete prije utrke na pet kilometara koja je popodne . Po planu oko podneva stižemo i odmah se upućujemo do samostana sv.Ante gdje nas čeka fra Tomo . Fra Tomo je bio član našeg kluba dok je služio u Puli , a sad kad je u Splitu uvijek nas lijepo ugosti . Ostavljamo stvari i odlazimo do Gripa po startne pakete . Veliko zdanje sportskog centra iznutra djeluje prilično jadno i ofucano , naročito "velika dvorana " u kojoj je krajem osamdesetih Jugoplastika osvajala naslov prvaka Evrope tri puta zaredom . Na parteru većina štandova koji promoviraju nadolazeće utrke i tek nekoliko sa slabašnom ponudom sportske opreme . Na brzinu podižemo pakete i krećemo se spremati za popodnevnu utrku . Oko Poljuda je velika gužva zbog Hajdukove utakmice . Sa svih strana se slijevaju grupe navijača svih uzrasta i spola . I naravno svi nose nešto od klupskih obilježja . Da izbjegnemo probleme u prometu krećemo pješke preko brda prema Rivi . Kako se približavamo sve jače odzvanja Dinova " Ništa kontra Splita " koja je postala neka vrsta gradske himne i koju ćemo u idućih 24 sata imati prilike čuti nebrojeno puta . Mira se skida i kreće sa zagrijavanjem . Iako sam je planirao otpratiti na utrci , odustajem zbog ozljede kako bih se bar donekle sačuvao za sutrašnju štafetu . Na znak startera četristotinjak trkača se sjurilo duž startne ravnine i nestalo iza zavoja u Marmontovu . Zauzeo sam dobru poziciju za snimanje i čekao . Nakon petnaistak minuta utrčava pobjednik . Kao što sam i očekivao na isteku dvadeset i sedme minute iz zavoja istrčavaju Mira i Ozren te grabeći prilično žestoko utrčavaju u cilj . S obzirom na konfiguraciju staze jako dobro vrijeme za Miru . Dobro raspoloženje je malo pomutilo Ozrenov pad i raskrvavljeno koljeno . Jako nezgodno jer ga je sutra još čekalo trčanje maratonske štafete . Skroz bez treninga bio je mislio trčati laganini samo utrku na 5 km , ali kako se Igor dan prije puta razbolio upao je silom prilika na njegovo mjesto .
Sutradan smo se rano ustali jer je već u devet sati start maratona . Kako sam zadnja izmjena u štafeti ne žuri mi se . Do Rive ja i Mira stižemo taman na vrijeme da vidimo start utrke . Nakon što su zadnji trkači nestali sa vidika nalazimo zgodan kafić na šetnici do samog mora . Kao gušteri na suncu guštiramo u kavi i kolačima . Totalna bonaca , površina mora kao ulje koje tek tu i tamo namreška prolaz poneke brodice . Mir i tišina . Dalmatinci bi rekli " ko to more platit " . Na Rivu kod cilja se vraćamo taman kad su prvi polumaratonci završavali svoju utrku . Nakon malo navijanja , došao je red da se i ja spremim . Na brzinu sam se presvukao i krenuo prema mjestu za izmjene štafeta kod hotela Marjan . Došao sam malo prerano , ali bolje to nego da zakasnim . Dok sam se lagano zagrijavao promatrao sam i bodrio trkače koji su stalno nadirali sa vrha brda . Par minuta prije trećeg sata trajanja utrke napokon stiže Ozren . Morat ću dobro potegnuti da završimo u manje od četiri sata . Preuzimam narukvicu i krećem . Prvih par kilometara uzduž rive je skroz ravno i uspijevam držati solidan tempo oko 4:40 po kilometru . Bol u nozi smeta , ali ne previše . Na prilazu Bačvicama počinje serija kratkih ,ali oštrih uzbrdica i nizbrdica zbog kojih je teško održavati neki ritam trčanja . Stotinjak metara trčanja po sipkom pijesku plaže na Bačvicama izgleda atraktivno , ali je živi užas za otrčati . Čista budalaština . Bol postaje neugodnija pa malo smanjujem tempo trčanja jer je još više od 6 km do cilja i ne želim riskirati još goru ozljedu . Kakvu takvu utjehu nalazim u tome da i pored tako suspregnutog trčanja stalno pretrčavam nekog na stazi . Znam da to nije realna slika jer su to većinom trkači koji imaju 30 km više od mene u nogama u tom trenutku , ali ipak djeluje pozitivno na raspoloženje . Prije okretišta na Žnjanu uspio sam pretrčati dvije štafete , a treću koja se vraćala nakon okreta je imala dobrih petstotinjak metara prednosti . To je bio dodatni poticaj da ne popustim i da je pokušam stići . Na zadnjem usponu od rive uz Pazar ugledao sam je stotinjak metra ispred i još malo ubrzao . Ostalo je još manje od kilometra i možda ipak popusti na kraju . Na ulasku u Marmontovu još je pedesetak metara ispred mene . Tu me dočekuju Ozren i Joško i nastavljaju samnom .Sad se već sve jače čuje razglas kod cilja , što daje dodatni poticaj trkačima da izvuku još ono malo snage što im je ostalo . Ubrzavam najviše što mogu po nizbrdici prije ulaska u ciljnu ravninu , ali uspijevam samo smanjiti razliku . Na semaforu 3:59 i nešto sitno . S obzirom na sve , ja sam zadovoljan . Ispao je dobar trening mrvicu slabije od tempa polumaratona , a bol u nozi se polako povlači . Ostaje pitanje koliko sam izgubio što se tiče priprema u ova dva tjedna . Idućih tjedan- dva će se pokazati ima li smisla u Ankaranu trčati za pravo ili ću pratiti Miru u njenom prvom polumaratonu .Split ostavljamo u dobrom raspoloženju i sa pozitivnim dojmovima . Organizatori su se svojski potrudili i uglavnom vrlo dobro organizirali utrku . Utrka je dobro prihvaćena i od samih Splićana , što se vidjelo i po velikom broju gledaoca i bučnim navijanjem . Staza je atraktivna , ali i prilično teška sa dosta uzbrdica . Kad se tome doda daleki put , teško da ću se opet odlučit za nastup . Ali nikad se nezna . Kao što bi Dino rekao " ništa kontra Splita " .
Nema komentara:
Objavi komentar