srijeda, 10. listopada 2018.
Zbunjola
Još su tri tjedna ostala do utrke u Ljubljani i nervoza počinje polako rasti . Iza sebe sam ostavio tri mjeseca priprema i sad kad je skoro gotovo bila bi šteta da neka glupost sve uprska . Panika zbog koljena je zaboravljena i ostaje završno glancanje forme . Prošli tjedan je odrađen udarno . Utorak 8 km tempo polumaratona , a četvrtak 5 x 1200 m lt tempo sa minutom odmora . Za petak sam planirao 8 km lagano , ali kako sam se zagrijao nakon nekih dva km tempo je već skočio na tempo maratona i tako do kraja . Možda je i to utjecalo na nedjeljnu dužinu koju sam istrčao prilično teško i na kraju bio vidno iscrpljen . Po prognozi je trebalo ujutro kišiti , pa sam planirao odraditi trening popodne . Jutro je osvanulo tmurno , sa oblacima koji su prijetili sa svih strana i činilo se da će kiša svaki čas . Siguran da ću trčati popodne , obilato sam doručkovao i krenuo nešto čačkati po kući . Međutim nakon možda sat vremena , malo po malo i oblaci su se počeli razilaziti . Od kiše očito neće biti ništa i dok se sunce počelo probijati kroz ostatke naoblake u tren sam se predomislio i odlučio odraditi trening odmah . Na brzinu sam se presvukao , u pojas ubacio gel i krenuo . Osjećaj napetosti u kvadricepsima me podsjetio da sam možda malo pretjerao u petak i odlučio dogovorit sa Marjanom jednu dobru masažu .Dok sam se po Rivi probijao kroz kolone turista već sam bio dobro zagrijan i polako dizao tempo . Ubrzo je sve sve došlo na svoje što se tiče nogu , ali je trčanje i dalje bilo dosta teško jer je bilo prilično toplo i sparno . Znoj mi se slijevao niz čelo , oči su pekle , a i disanje je bilo malo teže nego inače . Ipak i pored svega uspijevao sam se držati oko zacrtanog tempa 5:20 . Kod Bunarine sam istrčao petnaisti kilometar , uzeo gel i krenuo natrag . Sve sam teže održavao tempo i kad sam prolazio na Stoji kod Karla sam skrenuo i skratio za dva kilometra prema Muzilu . Kod tvornice cementa kod odrađene dužine polumaratona sam stopirao sat . Prosječni tempo 5:19 . Dosta za danas . Ostalih 3 i po km do doma odradio sam laganim trčkaranjem jer za zašto bolje nisam više imao snage . Možda su to ipak prvi znakovi pretreniranosti , jer sam samo tjedan dana ranije to isto istrčao sa lakoćom i to sa zadnja dva kilometra u tempu 4:50 i bez ikakvih znakova umora na kraju . Sad se mislim idući tjedan umjesto vrhunca priprema započeti sa taperingom . Odlučit ću u utorak ovisno o stanju . Kad sam stigao doma popio sam možda i više od litre tekućine i izazvao mučninu u stomaku koja me držala dobrih dva sata . Pretpostavljam da je to reakcija na gel , jer mi se isto već događalo nakon utrka u Ljubljani i Izoli . Uglavnom ništa od ručka taj dan , a na stolu su bili njoki sa lososom i gorgonzolom koje obožavam . J... ti gel . Uostalom jeli zbilja potreban na utrci od 21 km ? Možda je više stvar u glavi nego što ima efekta u nogama . A bo , tko će ga znati . Nedoumica sve više kako se približava utrka .
ponedjeljak, 1. listopada 2018.
Mala panika
Ostala su još četiri tjedna do polumaratona u Ljubljani . Ušao sam polako i u završni dio priprema . Prošli tjedan sam odradio zadnji intervalni trening i sad do kraja ostaju tempo dionice u raznim varijantama i naravno dužinski trening nedjeljom . Sve lakše odrađujem treninge i mislim da mi je forma već sasvim zadovoljavajuća . Do Ljubljane bi trebalo biti još bolje , naravno ako se ne dogodi nešto nepredviđeno . U ovakvom stanju vrlo je lako pretjerati i uprskati sve . Tako sam i u četvrtak odrađivao dionice u Lt tempu .Na osnovu tjedne kilometraže sam si odredio 3 dionice po dva kilometra , sa minutom pauze između . Kako sam ih odradio sa priličnom lakoćom , vrag mi nije dao mira pa sam odradio još dva kilometra u tom tempu . Naravno pri kraju sam već osjećao malo poteškoća pri održavanju tempa , a drugi dan sam osjetio i malu napetost u desnom koljenu . Već me pomalo počela hvatati panika jer sam sa tim koljenom već imao problema . Dva dana pauze ( po planu ) i onda u nedjelju dužina . Ujutro sam još imao taj neugodan osjećaj čak i kod sjedenja , ali predvečer kad sam krenuo sa dužinom sve je nestalo . Počeo sam malo oprezno i kako nisam osjećao nikakvih smetnji , nakon desetog kilometra sam malo pojačao tempo i otrčao sasvim pristojno drugi dio dužine . Na kraju sam odradio 22 kilometra u za mene sasvim pristojnih 5:22 prosjeka . Ovaj puta je izgleda bio ipak samo mali zamor u pitanju , ali i dobro upozorenje da pripazim kako nebi pretjerao i uletio nepotrebno u pretreniranost ili ozljedu .
Sad je preostalo još dva tjedna intenzivnih treninga do vrhunca priprema i još dva tjedna polaganog smanjivanja intenziteta i volumena treninga kako bi utrku dočekao svjež i odmoran .
Sad je preostalo još dva tjedna intenzivnih treninga do vrhunca priprema i još dva tjedna polaganog smanjivanja intenziteta i volumena treninga kako bi utrku dočekao svjež i odmoran .
Pulska x-ica - stara priča
Približavanjem utrke u Ljubljani treninzi postaju sve intenzivniji , forma se diže i utrka od 10 km je pravi pokazatelj trenutačne spremnosti . Zato nisam dvoumio ni trenutka oko nastupa. Jedina dilema je bila 5 ili 10 km , ali i to sam odmah prelomio i prijavio se za veću dužinu . Ako već preskačem trening dužine neka barem bude zahtjevnija utrka .
Kao i prethodnih godina vrijeme je bilo idealno za trčanje . Trči se navečer tako da je i pored dosta visoke temperature bilo ugodno . Kao i prethodne godine utrka se uklopila u festival svjetlosnih instalacija Vizualija , tako da je po ulicama i trgovima bilo puno gledatelja koji su zdušno navijali i stvarali lijepu atmosveru .
Dok sam se zagrijavao ispred Arene razmišljao sam kako započeti utrku . Noge su mi na početku bile malo teške , ali nakon dva lagana kilometra sve je sjelo na svoje mjesto . Osjećao sam se baš raspoloženo i odlučio sam krenuti relativno brzo na startu kako nebi zapeo u gužvi ili pao dok se ne izađe iz uske ulice prema Punti , a nakon kratke uzbrdice kontrolirati tempo kojim bi pokušao otrčati do kraja . Prošle godine sam možda malo pretjerao prvih 4-5 km , pa sam dosta pao u tempu na kraju .
Kako sam si zamislio tako sam i krenuo . Prvih dvijestotinjak metara krenuo sam brzo stalno pazeći na da se ne sapletem na one optimiste koji se zalete kao ludi stotinjak metara ,a onda naglo uspore kad ostanu bez zraka . Dok smo se približavali rotoru na Punti na pet šest metara ispred sebe sam ugledao Ivana " runningdidu " . To je bio najbolji pokazatelj da moram malo usporiti . Uzbrdicu sam prošao malo suzdržano , i nakon toga malo pustio nogu . Prvi kilometar je prošao za 4:18 minuta . Šest sekundi sporije nego prošle godine . Dobro je , sad sam trebao držati oko 4:30 . Negdje na prvom kilometru me je prestigao Ščur , ali i on nije pojačavao tempo tako da sam ga lako pretio . Sljedećih četiri kilometara smo se izmjenjivali držeći taj tempo . Kolona se jako rastegnula i kad smo prošli pokraj veslačkog kluba i krenuli prema mandraču ispod Velog vrha lagano mi je počeo odmicati . Okretište je bilo malo dalje od mosta i lijepo sam mogao vidjeti prve trkače koji su ga prošli i prolazili pokraj nas u suprotnom smjeru . Prvi je bio Dino Bošnjak koji je Žilića ostavio već na pola utrke dvjestotinjak metara iza sebe . Prošao sam ispod mosta i prbližavao sam se okretištu na kojem su djelili vodu za okrepu .Neki su zastali da se osvježe , što sam iskoristio kako bi ih prestigao . Jebeš okrepu na utrci od deset kilometara . Sad kad sam krenuo nazad prema rivi mogao sam vidjeti one koji su stizali iza mene i koliki imaju zaostatak . Ščur je odmakao dobrih pedesetak metara , ali uspijevao sam držati taj zaostatak sa tempom koji mi je u tom trenutku odgovarao . Tijekom osmog kilometra negdje kod katedrale prestigla me je jedna dosta nabildana trkačica koja je poput neke amazonke krenula stizati Ščura . Ja sam držao svoj tempo i kad smo krenuli prema Forumu malo sam pojačao . Trg je bio pun ljudi koji su glasnim navijanjem i pljeskanjem davali dodatni podstrek trkačima . Negdje kod glavne pošte počeo se smanjivati razmak između mene , Ščura i amazonke . Dobro , znači nije samo meni teško . Kad smo skrenuli prema Đardinima gotovo sam ih sustigao .Kod ulaska u tunele malo sam se ispuhao , ali ubrzo je sve opet bilo u redu . Od izlaska iz tunela do ceste trčalo se praktički napamet jer je bilo skroz neosvijetljeno , a teren neravan pun rupa i sa lancem nisko preko staze . Veliki propust organizatora i dobro da se nitko nije tu polomio . Sad smo već debelo u desetom kilometru i trčimo nizbrdo prema Karolini . I tu nailazimo na veliku glupost organizatora koji je promjenio trasu staze . I umjesto da se cestom iznad Karoline krene prema cilju u Areni kao prethodne godine , organizator je utrku usjerio na šljunčanu stazicu kroz park zbog bezveznih svjetlosnih instalacija koje trkači u onoj strci nisu ni mogli primijetiti . Uostalom bilo je dosta nezgodnih situacija sa izbjegavanjem šetača koji nisu ni najmanje marili za trkače i djece koja su istrčavala pod noge , a redara nigdje . No dobro nakon parka prošlo se pokraj kapetanije i onda cestom u Arenu . Tu sam uspio prestići amazonku i uletiti u cilj malo iza Ščura . I tu je vladala prava konfuzija . Unutar ciljne ravnine tri balona pa ti sad pogodi koji je pravi . Volonterka djeli medalje za uspomenu i prije ulaska kroz ciljnu ravninu , a vode za pit malo i to topla . Samo proglašenje je opet priča za sebe . Umjesto na pozornicu proglašenje pobjednika je bilo sa strane tako da se vidjelo samo iz neposredne blizine . Uglavnom toliko nepotrebnih izmjena u odnosu na prošlu godinu . Nešto poprave , a drugo pokvare . Šteta , jer je utrka lijepa i dobro zamišljena , ali organizacija previše smušena .
Kao i prethodnih godina vrijeme je bilo idealno za trčanje . Trči se navečer tako da je i pored dosta visoke temperature bilo ugodno . Kao i prethodne godine utrka se uklopila u festival svjetlosnih instalacija Vizualija , tako da je po ulicama i trgovima bilo puno gledatelja koji su zdušno navijali i stvarali lijepu atmosveru .
Dok sam se zagrijavao ispred Arene razmišljao sam kako započeti utrku . Noge su mi na početku bile malo teške , ali nakon dva lagana kilometra sve je sjelo na svoje mjesto . Osjećao sam se baš raspoloženo i odlučio sam krenuti relativno brzo na startu kako nebi zapeo u gužvi ili pao dok se ne izađe iz uske ulice prema Punti , a nakon kratke uzbrdice kontrolirati tempo kojim bi pokušao otrčati do kraja . Prošle godine sam možda malo pretjerao prvih 4-5 km , pa sam dosta pao u tempu na kraju .
Kako sam si zamislio tako sam i krenuo . Prvih dvijestotinjak metara krenuo sam brzo stalno pazeći na da se ne sapletem na one optimiste koji se zalete kao ludi stotinjak metara ,a onda naglo uspore kad ostanu bez zraka . Dok smo se približavali rotoru na Punti na pet šest metara ispred sebe sam ugledao Ivana " runningdidu " . To je bio najbolji pokazatelj da moram malo usporiti . Uzbrdicu sam prošao malo suzdržano , i nakon toga malo pustio nogu . Prvi kilometar je prošao za 4:18 minuta . Šest sekundi sporije nego prošle godine . Dobro je , sad sam trebao držati oko 4:30 . Negdje na prvom kilometru me je prestigao Ščur , ali i on nije pojačavao tempo tako da sam ga lako pretio . Sljedećih četiri kilometara smo se izmjenjivali držeći taj tempo . Kolona se jako rastegnula i kad smo prošli pokraj veslačkog kluba i krenuli prema mandraču ispod Velog vrha lagano mi je počeo odmicati . Okretište je bilo malo dalje od mosta i lijepo sam mogao vidjeti prve trkače koji su ga prošli i prolazili pokraj nas u suprotnom smjeru . Prvi je bio Dino Bošnjak koji je Žilića ostavio već na pola utrke dvjestotinjak metara iza sebe . Prošao sam ispod mosta i prbližavao sam se okretištu na kojem su djelili vodu za okrepu .Neki su zastali da se osvježe , što sam iskoristio kako bi ih prestigao . Jebeš okrepu na utrci od deset kilometara . Sad kad sam krenuo nazad prema rivi mogao sam vidjeti one koji su stizali iza mene i koliki imaju zaostatak . Ščur je odmakao dobrih pedesetak metara , ali uspijevao sam držati taj zaostatak sa tempom koji mi je u tom trenutku odgovarao . Tijekom osmog kilometra negdje kod katedrale prestigla me je jedna dosta nabildana trkačica koja je poput neke amazonke krenula stizati Ščura . Ja sam držao svoj tempo i kad smo krenuli prema Forumu malo sam pojačao . Trg je bio pun ljudi koji su glasnim navijanjem i pljeskanjem davali dodatni podstrek trkačima . Negdje kod glavne pošte počeo se smanjivati razmak između mene , Ščura i amazonke . Dobro , znači nije samo meni teško . Kad smo skrenuli prema Đardinima gotovo sam ih sustigao .Kod ulaska u tunele malo sam se ispuhao , ali ubrzo je sve opet bilo u redu . Od izlaska iz tunela do ceste trčalo se praktički napamet jer je bilo skroz neosvijetljeno , a teren neravan pun rupa i sa lancem nisko preko staze . Veliki propust organizatora i dobro da se nitko nije tu polomio . Sad smo već debelo u desetom kilometru i trčimo nizbrdo prema Karolini . I tu nailazimo na veliku glupost organizatora koji je promjenio trasu staze . I umjesto da se cestom iznad Karoline krene prema cilju u Areni kao prethodne godine , organizator je utrku usjerio na šljunčanu stazicu kroz park zbog bezveznih svjetlosnih instalacija koje trkači u onoj strci nisu ni mogli primijetiti . Uostalom bilo je dosta nezgodnih situacija sa izbjegavanjem šetača koji nisu ni najmanje marili za trkače i djece koja su istrčavala pod noge , a redara nigdje . No dobro nakon parka prošlo se pokraj kapetanije i onda cestom u Arenu . Tu sam uspio prestići amazonku i uletiti u cilj malo iza Ščura . I tu je vladala prava konfuzija . Unutar ciljne ravnine tri balona pa ti sad pogodi koji je pravi . Volonterka djeli medalje za uspomenu i prije ulaska kroz ciljnu ravninu , a vode za pit malo i to topla . Samo proglašenje je opet priča za sebe . Umjesto na pozornicu proglašenje pobjednika je bilo sa strane tako da se vidjelo samo iz neposredne blizine . Uglavnom toliko nepotrebnih izmjena u odnosu na prošlu godinu . Nešto poprave , a drugo pokvare . Šteta , jer je utrka lijepa i dobro zamišljena , ali organizacija previše smušena .
srijeda, 19. rujna 2018.
Ljetna fjaka
A kako drugačije objasniti ovu stanku od gotovo pet mjeseci od zadnjeg posta nego jednostavnom rječi " fjaka " . Jednostavno ti se neda . Jebiga , ljeto , dugi dani , stalno se nešto događa vani i kad se vratiš doma jedva stigneš malo odspavati prije sutrašnjeg odlaska na posao . A ako si uspio ugrabiti nešto godišnjeg odmora naravno dani su prekratki za sve što bi želio napraviti . I tako mamo po malo i stigli smo na prag jeseni . Dani su sve kraći i navečer evo stigne se ugrabiti i malo vremena za nešto napisati .
Za početak mali podsjetnik na sve što se događalo od zadnjeg posta . Nakon " Istrskog maratona" preskočio sam Zadar i "Wings for life " i po četvrti put postao ponosni nono . Sad je bio red na unučicu Doru , tako da je Zadar ove godine planski otpao . Za to vrijeme sam nastavio sa treninzima kako bi donekle sačuvao nešto kondicije za maraton u Plitvicama . Sam maraton je protekao u laganom i opuštenom trčkaranju prateći Ozrena koji je trčao svoj stoti maraton totalno van kondicije i u lošem fizičkom stanju zbog brojnih nezgoda koje su ga snašle u zadnjih par mjeseci . Lagani tempo je omogućio uživanje u prekrasnoj prirodi i malo me zagolicalo da se jednom okušam istrčati tu tešku i zahtjevnu stazu za ozbiljno .
Nakon Plitvica sam iduća tri tjedna sveo treninge na lagano trčkaranje i odmor od teških treninga . Iako sam najprije planirao jedno deset dana skroz pauzirati ,na kraju sam se predomislio kako nebi previše skratio bazni dio priprema za polumaraton u Ljubljani . Ljeto je prošlo u ritmu dva treninga tokom tjedna navečer na stadionu i nedjeljne dužine u šijanskoj šumi . Postupno se dizao intenzitet i volumen treninga i evo sad mjesec i po prije utrke mogu biti sasvim zadovoljan postignutom formom . Još preostaje završni dio kad bi trebao dostić najbolju formu i ako se ne dogodi nešto nepredviđeno mogao bi otrčati dobru utrku . Pod tim mislim na novi osobni rekord u polumaratonu .
Za početak mali podsjetnik na sve što se događalo od zadnjeg posta . Nakon " Istrskog maratona" preskočio sam Zadar i "Wings for life " i po četvrti put postao ponosni nono . Sad je bio red na unučicu Doru , tako da je Zadar ove godine planski otpao . Za to vrijeme sam nastavio sa treninzima kako bi donekle sačuvao nešto kondicije za maraton u Plitvicama . Sam maraton je protekao u laganom i opuštenom trčkaranju prateći Ozrena koji je trčao svoj stoti maraton totalno van kondicije i u lošem fizičkom stanju zbog brojnih nezgoda koje su ga snašle u zadnjih par mjeseci . Lagani tempo je omogućio uživanje u prekrasnoj prirodi i malo me zagolicalo da se jednom okušam istrčati tu tešku i zahtjevnu stazu za ozbiljno .
Nakon Plitvica sam iduća tri tjedna sveo treninge na lagano trčkaranje i odmor od teških treninga . Iako sam najprije planirao jedno deset dana skroz pauzirati ,na kraju sam se predomislio kako nebi previše skratio bazni dio priprema za polumaraton u Ljubljani . Ljeto je prošlo u ritmu dva treninga tokom tjedna navečer na stadionu i nedjeljne dužine u šijanskoj šumi . Postupno se dizao intenzitet i volumen treninga i evo sad mjesec i po prije utrke mogu biti sasvim zadovoljan postignutom formom . Još preostaje završni dio kad bi trebao dostić najbolju formu i ako se ne dogodi nešto nepredviđeno mogao bi otrčati dobru utrku . Pod tim mislim na novi osobni rekord u polumaratonu .
četvrtak, 26. travnja 2018.
Istrski maraton - Izola 2018
Sad kad su se dojmovi slegnuli i kad sam uhvatio malo slobodnog vremena mogu konačno dati kratki osvrt na samu proteklu utrku u Izoli . U biti ne radi se tu samo o utrci već i o manifestaciji u cijelosti . Ovo mi je bilo drugo sudjelovanje na Istrskom maratonu i samo mi je potvrdilo dobar dojam sa prethodnog . U stvari nije potvrdilo nego još i poboljšalo . No krenimo redom . Prva stvar kad se zanimam za neku utrku su informacije na internetu . Mnogi organizatori su po tom pitanju prilično nemarni , što se ne može reći za Istrski maraton . Njihova stranica sadrži sve moguće informacije koje vas mogu zanimati . Četiri mjeseca prije utrke mogli ste znati sve o trasama i konfiguraciji utrka , parkingu , smještaju , startnom paketu , cijenama itd . Naravno odmah ste se mogli i prijaviti po povoljnijim startninama . Nakon što sam se prijavio i uplatio startninu dobio sam nekoliko e-maila sa dodatnim i preciznim uputama za lakše snalaženje na dan utrke oko dolaska , parkinga ,podizanja startnog paketa itd . Ono što me je posebno oduševilo je i organiziran vrtić za djecu čija oba roditelja sudjeluju na utrci . Meni to nije trebalo , ali kao ideja je fenomenalna . Oko cijele manifestacije angažiran je bio veliki broj izuzetno ljubaznih volontera koji je bio pri ruci za sve što treba , tako da je sve teklo kao po loju . Na samoj stazi je okrijepe bilo i više nego dovoljno i odlično raspoređene , tako da se bez problema moglo trčati i pored visoke temperature i sunca koje je nemilice pržilo , a nakon cilja meni najdraža... MASAŽA , yeeee .
Kad sve skupa zbrojim , ovo mi je jedna od dražih utrka . Ako ne bude nekih nepredviđenih okolnosti dolazim svakako opet iduće godine . S obzirom da je određen kao domaćin Piran očekujem još težu stazu , ali nema veze prilagodit ću se .
I za kraj nešto o mom nastupu . Nakon što sam pretrčao ovu stazu za 1:44:04 , siguran sam da bi neku lakšu stazu prošao najmanje nekih četrdesetak sekundi brže . Zbog toga sam odlučio spremiti se za polumaraton u Ljubljanu i pokušati to ostvariti .
Kad sve skupa zbrojim , ovo mi je jedna od dražih utrka . Ako ne bude nekih nepredviđenih okolnosti dolazim svakako opet iduće godine . S obzirom da je određen kao domaćin Piran očekujem još težu stazu , ali nema veze prilagodit ću se .
I za kraj nešto o mom nastupu . Nakon što sam pretrčao ovu stazu za 1:44:04 , siguran sam da bi neku lakšu stazu prošao najmanje nekih četrdesetak sekundi brže . Zbog toga sam odlučio spremiti se za polumaraton u Ljubljanu i pokušati to ostvariti .
subota, 21. travnja 2018.
Ja pokušao i ...
Uspio . Bez obzira na sve probleme i nedoumice na kraju je ispalo i bolje nego što sam priželjkivao . 1:44:04 na dosta zahtjevnoj stazi u Izoli . Za 2:46 popravljen svoj najbolji rezultat u polumaratonu . A nije tako izgledalo u zadnjem tjednu . Zbog masaže kod Marjana i lošeg vremena skroz mi se poremetio raspored treninga . Kad sam nekako ulovio termine za treniranje ,osjećaj je bio sve samo ne zadovoljajajući . Jeli na to utjecala nervoza zbog skorašnje utrke , premorenost ili nešto drugo neznam , ali činjenica je da sam teško uspijevao držati zadani tempo na treningu . Stoga sam četvrtak i petak odmarao od treninga i tek u subotu odradio lagano rastrčavanje sa nekoliko ubrzanja i dobro se istegao . Navečer sam legao ranije od uobičajenog jer sam planirao krenuti već u sedam ujutro zbog parkinga u Izoli i podizanja startnog paketa .
Nakon laganog doručka krenuli smo prema Sloveniji . Granicu smo prešli kod Plovanije i preko Portoroža ubrzo stigli do Izole . Bez problema sam stigao do trgovačkog centra Spar gdje smo trebali parkirati . Iako smo stigli rano već je parking bio gotovo pun , tako da sam jedva našao mjesto . Miru sam ostavio kod auta i otrčao po startni paket . Paketi su se djelili u hodniku srednje škole koji je bio krcat ljudi koji su čekali svoj red , ali zaslugom odlične organizacije i velikog broja volontera već nakon nekih pet minuta sam sve obavio i krenuo nazad do auta. Ostalo je sasvim dosta vremena za malu šetnju do velikog platoa kod startno-ciljne ravnine i posjet wc-u . Nakon toga presvlačenje i zagrijavanje . Trebalo mi je dosta dok se nisam uspio rješiti osjećaja težine u nogama . Kad sam se kako-tako zagrijao ušao sam u startni box dvadesetak metara od starta i čekao . Bio sam taman kod oznake za predviđeni tempo od 5 minuta . Nisam se želio gurati naprijed i kočiti brže trkače . Planirao sam krenuti i držati se čim duže tempa od 4:50 . Nakon starta masa je krenula i trebalo je par stotina metara da se gužva razrijedi dovoljno za preticanje sporijih . A toga je bilo u izobilju , jer je po običaju bilo masa onih koji su stali skroz naprijed i onda krenuli puževim korakom . Ubrzo sam se priključio grupici koja je trčala približno mojim tempom . Za razliku od zagrijavanja sad je osjećaj bio super . Valjda je proradio adrenalin . Sa lakoćom sam pratio tempo grupe i uživao . Za svaki slučaj svako toliko sam kontrolirao tempo na satu . U par navrata me povuklo , pa sam morao usporavati kako nebih platio ceh na kraju . Ipak odlučio sam se za malo brži tempo od planiranog i nastavio sa 4:45 . Sunce je već dobro pržilo , tako da su svi hvatali ono malo hlada na cesti . Stolovi sa napicima i voćem su bili približno svakih 4 km što je za svaku pohvalu . Lakšem trčanju po tom suncu pridonio je i lagani maestral koji je puhao za cijelo vrijeme trajanja utrke . Protrčali smo centrom Kopra pračeni limenom glazbom i uz bodrenje mnogobrojne publike po ulicama , te krenuli natrag obalom prema Izoli . Kako su se nizali kilometri tako sam sve više počeo osjećati vrućinu i više nisam tako lako održavao tempo . Oko dvanajstog kilometra sam stao i uzeo prvi gel i nastavio . Ubrzo smo opet mogli uhvatiti malo hlada uz cestu i tako stigli do ulaza u Izolu . Tu nas je dočekala jedna kratka ali oštra uzbrdica i neki su polako počeli posustajati . Skratio sam korak uz istu kadencu i odradio taj dio usput prelazeći dosta onih koji su se očito precijenili u prvom dijelu utrke . Spustili smo se opet do obale i prošli uz sajmeni dio pokraj ciljne ravnine praćeni gromoglasnim navijanjem mnoštva uz stazu , prošli kroz marinu i okrenuli prema najtežem dijelu utrke . Malo nakon sedamnaestog kilometra počela je duga uzbrdica prema tunelu Parenzane na brdu . Gotovo kilometar duga i pri kraju prilično strma uzbrdica kao stvorena da čini selekciju kod trkača . Tu su neki pucali i prohodali . Ostalima je tempo vidno pao i svatko je na neki svoj način pokušavao stići do vrha sa što manje muke . Zadnja okrepa je bila na srednjem dijelu uzbrdice i nisam stao kako kako nebi izgubio ritam . Do kraja uzbrdice sam stigao usporenim koracima hvatajući zrak kao sipa, prelazeći usput hodače . Kod tunela smo skrenuli lijevo kroz vinograde i ubrzo skrenuli natrag na cestu kojom smo se maloprije uspinjali . Jedina razlika je što smo sad mogli uživati trčeći nizbrdo sa pogledom na trkače koji se muče na drugoj strani ceste trečeći prema gore . Na kraju nizbrdice ostalo je još malo više od kilometra do cilja . Prethodna uzbrdice je ostavila traga i sad se tempo vrti malo ispod 5 minuta po kilometru . Ne mogu više ubrzati i pokušavam održati taj tempo do kraja . Sustižem malu grupicu trkača koji su kao i ja već u rezervi sa snagom i dvijestotinjak metara prije cilja ih prelazim . Ubrzavam najviše što mogu i ne dozvoljavam više da me stignu . Ulazim u cilj sa pogledom na semafor i osmijehom od uha do uha . Stopiram sat na 1:44:04 . Nitko sretniji od mene . I pored manjkavih priprema i prilično teške staze postigao sam svoje najbolje vrijeme na polumaratonu . Zbog toga sam odlučio bolje se pripremiti i u Ljubljani ići još brže . Ali do tada preostaje odraditi plitvički maraton i malo se odmoriti .
Nakon laganog doručka krenuli smo prema Sloveniji . Granicu smo prešli kod Plovanije i preko Portoroža ubrzo stigli do Izole . Bez problema sam stigao do trgovačkog centra Spar gdje smo trebali parkirati . Iako smo stigli rano već je parking bio gotovo pun , tako da sam jedva našao mjesto . Miru sam ostavio kod auta i otrčao po startni paket . Paketi su se djelili u hodniku srednje škole koji je bio krcat ljudi koji su čekali svoj red , ali zaslugom odlične organizacije i velikog broja volontera već nakon nekih pet minuta sam sve obavio i krenuo nazad do auta. Ostalo je sasvim dosta vremena za malu šetnju do velikog platoa kod startno-ciljne ravnine i posjet wc-u . Nakon toga presvlačenje i zagrijavanje . Trebalo mi je dosta dok se nisam uspio rješiti osjećaja težine u nogama . Kad sam se kako-tako zagrijao ušao sam u startni box dvadesetak metara od starta i čekao . Bio sam taman kod oznake za predviđeni tempo od 5 minuta . Nisam se želio gurati naprijed i kočiti brže trkače . Planirao sam krenuti i držati se čim duže tempa od 4:50 . Nakon starta masa je krenula i trebalo je par stotina metara da se gužva razrijedi dovoljno za preticanje sporijih . A toga je bilo u izobilju , jer je po običaju bilo masa onih koji su stali skroz naprijed i onda krenuli puževim korakom . Ubrzo sam se priključio grupici koja je trčala približno mojim tempom . Za razliku od zagrijavanja sad je osjećaj bio super . Valjda je proradio adrenalin . Sa lakoćom sam pratio tempo grupe i uživao . Za svaki slučaj svako toliko sam kontrolirao tempo na satu . U par navrata me povuklo , pa sam morao usporavati kako nebih platio ceh na kraju . Ipak odlučio sam se za malo brži tempo od planiranog i nastavio sa 4:45 . Sunce je već dobro pržilo , tako da su svi hvatali ono malo hlada na cesti . Stolovi sa napicima i voćem su bili približno svakih 4 km što je za svaku pohvalu . Lakšem trčanju po tom suncu pridonio je i lagani maestral koji je puhao za cijelo vrijeme trajanja utrke . Protrčali smo centrom Kopra pračeni limenom glazbom i uz bodrenje mnogobrojne publike po ulicama , te krenuli natrag obalom prema Izoli . Kako su se nizali kilometri tako sam sve više počeo osjećati vrućinu i više nisam tako lako održavao tempo . Oko dvanajstog kilometra sam stao i uzeo prvi gel i nastavio . Ubrzo smo opet mogli uhvatiti malo hlada uz cestu i tako stigli do ulaza u Izolu . Tu nas je dočekala jedna kratka ali oštra uzbrdica i neki su polako počeli posustajati . Skratio sam korak uz istu kadencu i odradio taj dio usput prelazeći dosta onih koji su se očito precijenili u prvom dijelu utrke . Spustili smo se opet do obale i prošli uz sajmeni dio pokraj ciljne ravnine praćeni gromoglasnim navijanjem mnoštva uz stazu , prošli kroz marinu i okrenuli prema najtežem dijelu utrke . Malo nakon sedamnaestog kilometra počela je duga uzbrdica prema tunelu Parenzane na brdu . Gotovo kilometar duga i pri kraju prilično strma uzbrdica kao stvorena da čini selekciju kod trkača . Tu su neki pucali i prohodali . Ostalima je tempo vidno pao i svatko je na neki svoj način pokušavao stići do vrha sa što manje muke . Zadnja okrepa je bila na srednjem dijelu uzbrdice i nisam stao kako kako nebi izgubio ritam . Do kraja uzbrdice sam stigao usporenim koracima hvatajući zrak kao sipa, prelazeći usput hodače . Kod tunela smo skrenuli lijevo kroz vinograde i ubrzo skrenuli natrag na cestu kojom smo se maloprije uspinjali . Jedina razlika je što smo sad mogli uživati trčeći nizbrdo sa pogledom na trkače koji se muče na drugoj strani ceste trečeći prema gore . Na kraju nizbrdice ostalo je još malo više od kilometra do cilja . Prethodna uzbrdice je ostavila traga i sad se tempo vrti malo ispod 5 minuta po kilometru . Ne mogu više ubrzati i pokušavam održati taj tempo do kraja . Sustižem malu grupicu trkača koji su kao i ja već u rezervi sa snagom i dvijestotinjak metara prije cilja ih prelazim . Ubrzavam najviše što mogu i ne dozvoljavam više da me stignu . Ulazim u cilj sa pogledom na semafor i osmijehom od uha do uha . Stopiram sat na 1:44:04 . Nitko sretniji od mene . I pored manjkavih priprema i prilično teške staze postigao sam svoje najbolje vrijeme na polumaratonu . Zbog toga sam odlučio bolje se pripremiti i u Ljubljani ići još brže . Ali do tada preostaje odraditi plitvički maraton i malo se odmoriti .
ponedjeljak, 2. travnja 2018.
Proljetno raspoloženje
Od zadnjeg posta je prošlo više od mjesec dana . Dešavalo se svašta , ali nisam jednostavno imao vremena ni volje ništa pisati . Taman sam se oporavio od viroze , do vrhunca je došla frka oko Uljanika . Na to se nadovezalo beskonačno otezanje oko dobivanja građevinske dozvole za dogradnju dvadesetak kvadrata kuće .Stalno nešto fali , nešto treba ispraviti , nadopuniti ...jebote , što bi bilo da gradim nešto veliko izpočetka .Očito najbolje prolaze oni koji se prave blesavi , rade bez dozvole kako ih je volja , gdje ih je volja i poslije to lijepo legaliziraju na rate i sa popustom ( umjesto da im sve sruše ).
Uglavnom da nebi ispalo da samo kukam , napokon je stiglo i proljeće . Odmah je sve lakše i ljepše . Ovaj puta je to bilo praktički preko noći . Odeš spavati sa temperatutom malo više od nule , burom i kišom , a probudiš se ujutro sa suncem i ugodnih petnaestak stupnjeva . Napokon . Sa malim zakašnjenjem napokon će i šparuge . Koliko je sve to skupa utjecalo neznam , ali napokon sam uhvatio i toliko željenu lakoću treniranja nakon preboljene viroze . Zadnja dva tjedna sam opet trenirao punom snagom . Forma se očito diže i prava je šteta što sam već ušao u fazu taperinga za utrku u Izoli . Točno mi fali još dvadesetak dana da bih bio u top formi . Nadao sam se novom osobnom rekordu na polumaratonu , ali sad nisam siguran . Moglo bi biti problema u zadnjih pet- šest kilometara , ali jebi ga bit će šta bude . Ja ću pokušati .
Uglavnom da nebi ispalo da samo kukam , napokon je stiglo i proljeće . Odmah je sve lakše i ljepše . Ovaj puta je to bilo praktički preko noći . Odeš spavati sa temperatutom malo više od nule , burom i kišom , a probudiš se ujutro sa suncem i ugodnih petnaestak stupnjeva . Napokon . Sa malim zakašnjenjem napokon će i šparuge . Koliko je sve to skupa utjecalo neznam , ali napokon sam uhvatio i toliko željenu lakoću treniranja nakon preboljene viroze . Zadnja dva tjedna sam opet trenirao punom snagom . Forma se očito diže i prava je šteta što sam već ušao u fazu taperinga za utrku u Izoli . Točno mi fali još dvadesetak dana da bih bio u top formi . Nadao sam se novom osobnom rekordu na polumaratonu , ali sad nisam siguran . Moglo bi biti problema u zadnjih pet- šest kilometara , ali jebi ga bit će šta bude . Ja ću pokušati .
Pretplati se na:
Postovi (Atom)