Istrski maraton - Izola 2018

     Sad kad su se dojmovi slegnuli i kad sam uhvatio malo slobodnog vremena mogu konačno dati kratki osvrt na samu proteklu utrku u Izoli . U biti ne radi se tu samo o utrci već i o manifestaciji u cijelosti . Ovo mi je bilo drugo sudjelovanje na Istrskom maratonu i samo mi je potvrdilo dobar dojam sa prethodnog . U stvari nije potvrdilo nego još i poboljšalo . No krenimo redom . Prva stvar kad se zanimam za neku utrku su informacije na internetu . Mnogi organizatori su po tom pitanju prilično nemarni , što se ne može reći za Istrski maraton . Njihova stranica sadrži sve moguće informacije koje  vas mogu zanimati . Četiri mjeseca prije utrke mogli ste znati sve o trasama i konfiguraciji utrka , parkingu , smještaju , startnom paketu , cijenama itd . Naravno odmah ste se mogli i prijaviti po povoljnijim startninama . Nakon što sam se prijavio i uplatio startninu dobio sam nekoliko e-maila sa dodatnim i preciznim uputama za lakše snalaženje na dan utrke oko dolaska , parkinga ,podizanja startnog paketa itd . Ono što me je posebno oduševilo je i organiziran vrtić za djecu čija oba roditelja sudjeluju na utrci . Meni to nije trebalo , ali kao ideja je fenomenalna . Oko cijele manifestacije angažiran je bio veliki broj izuzetno ljubaznih volontera koji je bio pri ruci za sve što treba , tako da je sve teklo kao po loju . Na samoj stazi je okrijepe bilo i više nego dovoljno i odlično raspoređene , tako da se bez problema moglo trčati i pored visoke temperature i sunca koje je nemilice pržilo , a nakon cilja meni najdraža... MASAŽA , yeeee .
    Kad sve skupa zbrojim , ovo mi je jedna od dražih utrka . Ako ne bude nekih nepredviđenih okolnosti dolazim svakako opet iduće godine . S obzirom da je određen kao domaćin Piran očekujem još težu stazu , ali nema veze prilagodit ću se .
    I za kraj nešto o mom nastupu . Nakon što sam pretrčao ovu stazu za 1:44:04 , siguran sam da bi neku lakšu stazu prošao najmanje nekih četrdesetak sekundi  brže . Zbog  toga sam odlučio spremiti se za polumaraton u Ljubljanu i pokušati to ostvariti .

Ja pokušao i ...

    Uspio . Bez obzira na sve probleme i nedoumice na kraju je ispalo i bolje nego što sam priželjkivao . 1:44:04 na dosta zahtjevnoj stazi u Izoli . Za 2:46 popravljen svoj najbolji rezultat u polumaratonu . A nije tako izgledalo u zadnjem tjednu . Zbog masaže kod Marjana i lošeg vremena skroz mi se poremetio raspored treninga . Kad sam nekako ulovio termine za treniranje ,osjećaj je bio sve samo ne zadovoljajajući . Jeli na to utjecala nervoza zbog skorašnje utrke , premorenost ili nešto drugo neznam , ali činjenica je da sam teško uspijevao držati zadani tempo na treningu . Stoga sam četvrtak i petak odmarao od treninga i tek u subotu odradio lagano rastrčavanje sa nekoliko ubrzanja i dobro se istegao . Navečer sam legao ranije od uobičajenog  jer sam planirao krenuti već u sedam ujutro zbog parkinga u Izoli i podizanja startnog paketa .
     Nakon laganog doručka krenuli smo prema Sloveniji . Granicu smo prešli kod Plovanije i preko Portoroža ubrzo stigli do Izole . Bez problema sam stigao do trgovačkog centra Spar gdje smo trebali parkirati . Iako smo stigli rano već je parking bio gotovo pun , tako da sam jedva našao  mjesto . Miru sam ostavio kod auta i otrčao po startni paket . Paketi su se djelili u hodniku srednje škole koji je bio krcat ljudi koji su čekali svoj red ,  ali zaslugom odlične organizacije i velikog broja volontera već nakon nekih pet minuta sam sve obavio i krenuo nazad do auta. Ostalo je sasvim dosta vremena za malu šetnju do velikog platoa kod startno-ciljne ravnine i posjet wc-u . Nakon toga presvlačenje i zagrijavanje . Trebalo mi je dosta  dok se nisam uspio rješiti osjećaja težine u nogama . Kad sam se kako-tako zagrijao ušao sam u startni box dvadesetak metara od starta i čekao . Bio sam taman kod oznake za predviđeni tempo od 5 minuta . Nisam se želio gurati naprijed i kočiti brže trkače . Planirao sam krenuti i držati se čim duže tempa od 4:50 . Nakon starta masa je krenula i trebalo je par stotina metara da se gužva razrijedi dovoljno za preticanje sporijih . A toga je bilo u izobilju , jer je po običaju bilo masa onih koji su stali skroz naprijed i onda krenuli puževim korakom . Ubrzo sam se priključio grupici koja je trčala približno mojim  tempom . Za razliku od zagrijavanja sad je osjećaj bio super . Valjda je proradio adrenalin . Sa lakoćom sam pratio tempo grupe i uživao . Za svaki slučaj svako toliko sam kontrolirao tempo na satu . U par navrata me povuklo , pa sam  morao usporavati kako nebih platio ceh na kraju . Ipak odlučio sam se za  malo brži tempo od planiranog i nastavio sa 4:45 . Sunce je već dobro pržilo , tako da su svi hvatali ono malo hlada na cesti . Stolovi sa napicima i voćem su bili približno svakih 4 km što je za svaku pohvalu . Lakšem trčanju po tom suncu pridonio je i lagani maestral koji je puhao za cijelo vrijeme trajanja utrke . Protrčali smo centrom Kopra pračeni limenom glazbom i uz bodrenje mnogobrojne publike po ulicama , te krenuli natrag obalom prema Izoli . Kako su se nizali kilometri tako sam sve više počeo osjećati vrućinu i više nisam tako lako održavao tempo . Oko dvanajstog kilometra sam stao i uzeo prvi gel i nastavio . Ubrzo smo opet mogli uhvatiti malo hlada uz cestu i tako stigli do ulaza u Izolu . Tu nas je dočekala jedna kratka ali oštra uzbrdica i neki su polako počeli posustajati . Skratio sam korak uz istu kadencu i odradio taj dio usput prelazeći dosta onih koji su se očito precijenili u prvom dijelu utrke . Spustili smo se opet do obale i prošli uz sajmeni dio pokraj ciljne ravnine praćeni gromoglasnim navijanjem mnoštva uz stazu , prošli kroz marinu i okrenuli prema najtežem dijelu utrke . Malo nakon sedamnaestog kilometra počela je duga uzbrdica prema tunelu Parenzane na brdu . Gotovo kilometar duga i pri kraju prilično strma uzbrdica kao stvorena da čini selekciju kod trkača . Tu su neki pucali i prohodali . Ostalima je tempo vidno pao i svatko je na neki svoj način pokušavao stići do vrha sa što manje muke .  Zadnja okrepa je bila na srednjem dijelu uzbrdice i nisam stao kako kako nebi izgubio ritam . Do kraja uzbrdice sam stigao usporenim koracima hvatajući zrak kao sipa, prelazeći usput hodače . Kod tunela smo skrenuli lijevo kroz vinograde i ubrzo skrenuli natrag na cestu kojom smo se maloprije uspinjali . Jedina razlika je što smo sad mogli uživati trčeći nizbrdo sa pogledom na trkače koji se muče na drugoj strani ceste trečeći prema gore . Na kraju nizbrdice ostalo je još malo više od kilometra do cilja . Prethodna uzbrdice je ostavila traga i sad se tempo vrti malo ispod 5 minuta po kilometru . Ne mogu više ubrzati i pokušavam održati taj tempo do kraja . Sustižem malu grupicu trkača koji su kao i ja već u rezervi sa snagom i dvijestotinjak metara prije cilja ih prelazim . Ubrzavam najviše što mogu i ne dozvoljavam više da me stignu . Ulazim u cilj sa pogledom na semafor i osmijehom od uha do uha . Stopiram sat na 1:44:04 . Nitko sretniji od mene . I pored manjkavih priprema i prilično teške staze postigao sam svoje najbolje vrijeme na polumaratonu . Zbog toga sam odlučio bolje se pripremiti i u Ljubljani ići još brže . Ali do tada preostaje odraditi plitvički maraton i malo se odmoriti .
    

Proljetno raspoloženje

    Od zadnjeg posta je prošlo više od mjesec dana . Dešavalo se svašta , ali nisam jednostavno imao vremena ni volje ništa pisati . Taman sam se oporavio od viroze , do vrhunca  je došla frka oko Uljanika  . Na to se nadovezalo beskonačno otezanje oko dobivanja građevinske dozvole za dogradnju dvadesetak kvadrata kuće .Stalno nešto fali , nešto treba ispraviti , nadopuniti ...jebote , što bi bilo da gradim nešto veliko izpočetka .Očito najbolje prolaze oni koji se prave blesavi , rade bez dozvole kako ih je volja , gdje ih je volja i poslije to lijepo legaliziraju na rate i sa popustom ( umjesto da im sve sruše ).
    Uglavnom da nebi ispalo da samo kukam , napokon je stiglo i proljeće . Odmah je sve lakše i ljepše . Ovaj puta je to bilo praktički preko noći . Odeš spavati sa temperatutom malo više od nule , burom i kišom  ,  a probudiš se ujutro sa suncem i ugodnih petnaestak stupnjeva . Napokon . Sa malim zakašnjenjem napokon će i šparuge . Koliko je sve to skupa utjecalo neznam , ali napokon sam uhvatio i toliko željenu lakoću treniranja nakon preboljene viroze . Zadnja dva tjedna sam opet trenirao punom snagom . Forma se očito diže i prava je šteta što sam već ušao u fazu taperinga za utrku u Izoli . Točno mi fali još dvadesetak dana da bih bio u top formi . Nadao sam se novom osobnom rekordu na polumaratonu , ali sad nisam siguran . Moglo bi biti problema u zadnjih pet- šest kilometara , ali jebi ga bit će šta bude . Ja ću pokušati .

I don't like february - nastavak

    Viroza me držala dobrih tjedan dana , tako da sam imao pauzu od trčanja točno deset dana. Da je pauza bila uslijed ozljede gubitak forme bi bio minimalan , ali visoka temperatura me ubila u pojam . Toliko sam fizički oslabio da nisam mogao vjerovati . Zbog toga sam  odlučio prvi tjedan odraditi lagana rastrčavanja sa postupnim podizanjem intenziteta treninga dok se ne oporavim od posljedica viroze .
   Na prvom treningu sam nizao krugove na stadionu laganim tempom . Kad sam istrčao četvrti kilometar bio sam dobro zagrijan i odlučio sam se pridružiti Goranu i Edi koji su radili intervalne dionice od 800 metara u tempu 5:00.  Činilo mi se lako jer sam tjedan prije viroze otrčao takve intervale u tempu 4:23 bez problema . Prvu dionicu sam ih nekako uz dosta muke ispratio , ali na drugoj sam već nakon 400 metara odustao .Naprosto nisam više imao snage . Otad je prošlo deset dana u kojima sam pokušavao na sve načine povratiti prijašnju formu , ali još nisam ni blizu toga . U planu priprema to znači najmanje 20 dana stgnacije , šta opet znači da do polumaratona  u Izoli za šest tjedana neću biti u najboljoj formi .
    Da bi sve to još malo začinilo poteškoćama pobrinula se priroda . Točno po prognozama stigao je hladni val iz Sibira . Bura dere već tjedan dana , a temperatura zraka je pala ispod nule po danu . Tako će biti do kraja tjedna , pa ti sad treniraj . Jedina utjeha je što neće biti padavina . Iz tog razloga sam trening dužine umjesto u nedjelju odradio u subotu dok je još bilo par stupnjeva iznad nule i pogodio . Već drugi dan je bura  toliko ojačala da je lomila sve na svom putu . Dok sam se vozio zaobilaznicom prema Bunarini provjeriti brod na vezu , u daljini sam uočio dva lika koji su žustro trčali u susret buri . Po stilu trčanja sam prepoznao Runningdidu i Dražena . Pičili su žestokim tempom kao da ih sam vrag goni . Ili su u strašnoj formi , ili su žurili kako bi se čim prije sklonili negdje u toplo . Uglavnom svaka čast dečki . Ja sam se smrzo od samog pogleda na njih  dok su onako zakrabuljeni jurišali protiv vjetra .
    Završit ću mantrom iz prethodnog posta " I don't like february ". Blaženo ljeto .

I don't like february

      " I don't like monday's "  pjevali su Boomtown Rats -i krajem sedamdesetih godina prošlog stoljeća . Da nije bilo tog svjetskog hita malo tko bi niti znao za taj  osrednji irski novovalni sastav . Njihov pjevač Bob Geldof nešto kasnije će postati poznat po svom humanitarnom radu i organiziranju čuvenih Live Aid koncerta . Uglavnom ovih dana sam se nesvjesno sjetio te pjesme , samo što se kod mene to nebi odnosilo na jedan dan , već na cijeli mjesec ." I don't like february " .
       A sve je tako lijepo krenulo . Konačno sam se odlučio i uplatio polumaraton u Izoli prve nedjelje u travnju . To će mi biti glavni cilj za proljeće i prema toj utrci sam posložio plan treninga . Prvi mjesec sam uspio odraditi po planu . Fartleci , uzbrdice , brza ponavljanja , dužine . Početkom veljače počinjem sa tempo dionicama i intervalima . Prvi tjedan sve super , a onda ...U četvrtak je počelo kod Mire . Kašalj , slabina , temperatura . Na poslu kod mnogih ista stvar , svakim danom netko ostane doma . Ja se naivno nadam da će me zaobić , ali već u utorak ujutro grlobolja , popodne temperatura i normalno ništa od treninga . Sljedeći dan temperatura 38.8 praćena kašljem . Dok je takva temperatura imam osjećaj da mi je glava u balonu . Kapci su teški i nikakav položaj na kauču mi dugo ne paše . Ovisno o padu ili rastu temperature , čas mi je hladno , čas se preznojavam . U trenucima boljeg stanja pregledavam plan treninga od prošle godine i pazi sad . U  prvom tjednu veljače sam isto imao neku laganu virozicu od par dana uz laganu slabinu u stomaku . Znači sve se ponavlja . Jedina razlika je što sam bolje stajao sa imunitetom pa je brzo prošlo . Par treninga sam odradio lakše i gotovo . Ove godine je cijeli tjedan treninga otpao , a kad počnem morat ću lakše dok ne povratim snagu . Kad se tome doda mučna situacija oko Uljanika koja je sad ušla u kritičnu fazu ne mogu ništa drugo nego zapjevati u sebi " I don't like mon... ovaj february " .

Nova godina , nove želje

    Mic po mic i stigli smo  do kraja još jedne kalendarske godine . Već desetak dana vlada uobičajeno ludilo koje počne malo prije Božića i traje do prvog radnog dana nakon dočeka i povratka u ustaljenu kolotečinu . Između ostalog to je i vrijeme za svođenje računa i pravljenja planova  za narednu godinu . Želje su šarolike i često nerealne . Kako su želje uglavnom veće od mogućnosti , mora se napraviti lista prioriteta . Ono što je potrebno da čovjeka zadovolji i usreći se uveliko razlikuje od čovjeka do čovjeka . Netko zadovoljstvo može pronaći u najbanalnijoj sitnici i potrebno mu je vrlo malo za sreću i radost , dok su neki i pored svega što imaju u životu nezadovoljni i nesretni . Prioriteti i želje se isto tako mijenjaju sa godinama . Dok je čovjek mlad i u punoj snazi ima jedne želje , a kad mu godine premaše broj cipela prioriteti se počinju mjenjati . Polako vlastito zdravlje i zdravlje najbližih  dolazi na prvo mjesto , a materijalno  je ono popratno što olakšava sve skupa . Što se mene tiče , ako godina bude kao i prošla ili malo bolja puna šaka brade . Planove i želje i tako ne vežem nikad za kraj i početak godine . To je uostalom datum kao i svaki drugi .
         Jedini planovi koje pravim za kalendarski početak godine su trkački i to zato što je sad neko zatišje što se tiče utrka ( zimsku ligu ne računam ). Trčanje se momentalno svodi na održavanje nekog kontinuiteta i određene kondicije . Za nešto konkretnije trebam najprije odlučit na koje ću utrke nastupiti ovog proljeća i posložiti neki plan treninga . Još do nedavno sam mislio otrčati početkom travnja polumaraton u Izoli , u svibnju Wings for life u Zadru , a  prije ljeta Plitvice polu ili cijeli maraton . Nakon toga maraton u Ljubljani , kao glavni cilj . Međutim obzirom da me ubrzo očekuje malo renoviranje kuće , pitanje što ću od svega toga uspijeti . Sigurno će mi poremetiti treninge , a još neznam ni kad će to sve skupa početi i koliko će trajati . Koliko mi je to poremetilo svako planiranje pokazuje i ovaj post kojeg sam počeo pisati još prije desetak dana i  nikako da ga skockam do kraja.  Šteta . Najvjerojatnije otpada Zadar što mi je jako žao jer je jedinstvena utrka . A baš sam se napalio ove godine otrčati preko 25 km pred lovcem . Ovako ću možda pokušati otrčati svoj najbrži rezultat na polumaratonu u Izoli , a u Plitvicama ću se najvjerojatnije pridružiti prijateljima iz kluba i opušteno ispratiti Ozrena na njegovom 100.tom maratonu . Nakon toga kratki odmor i pripreme za glavni događaj . Maraton u Ljubljani . Iz više razloga to mi je najdraža utrka . U Ljubljani mi je bila prva prava utrka , uvijek je bila izuzetna atmofera i staza mi paše . Prošle godine sam otrčao 3:48:41 i , sad bi volio to spustiti na oko 3:45 . Mislim da je to realno moguće , samo se treba dobro pripremiti . Baza postoji , samo da zaobiđu ozljede .

Prehlada za kraj godine

Utješna stvar u vezi kišnih dana je činjenica da koliko god dugo traju nakon njih dolazi proljepšanje . Tako je i na kraju prošlog tjedna stiglo proljepšanje praćeno burom . Istina nije bila olujna kao prethodna , ali je ipak donijela pad temperature koja se sad kretala malo iznad nula stupnjeva . Lijepo sunčano vrijeme  mami na šetnju , ali boravak na otvorenom pri takvoj hladnoći nije nimalo ugodan tako da su i ulice bile prilično puste . U nedjelju je bura malo oslabila i na suncu u zavjetrini kuće je bilo prilično toplo . Zbog toga sam odlučio trčati u kratkim hlaćicama i bez kape . Gore sam imao tri sloja lagane odjeće za trčanje . Dok sam čekao da mi sat uhvati signal sa gps-a lagano sam se zagrijavao i krenuo . Dok sam trčao po osunčanim ulicama bilo mi je čak malo toplo , ali čim sam skrenuo u hlad bulevara na vjetrometini nije baš bilo jako ugodno . Držao sam se maratonskog tempa i nakon nekog vremena taman sam se uspio zagrijati toliko da je trčanje bilo pravi užitak . Sa lakoćom sam nizao kilometre , na uzbrdicama pokušavao držati isti tempo i sve bi bilo idelno da nisam svako toliko nailazio na djelove staze gdje sam bio izložen udarima bure . Tu bih tek osjetio koliko je hladan zrak . I sad neznam jeli krivo to što sam disao dosta na usta ili to što me propuhalo onako znojnog , ali navečer sam počeo kihati , a iz nosa mi je krenulo curiti bez prestanka . Slijedeća dva dana sam bio u komi . Nisam imao temperaturu ni kašljao , ali mislim da sam potrošio jedno petnajst paketa papirnatih maramica . Trčanje sam normalno preskočio sve do ove nedjelje . Pošto nisam mogao trčati , a i sam boravak na otvorenom po toj hladnoći mi nije bio ugodan , radio sam po čitave dane  . Tako mi je prošao cijeli tjedan . Zato sam jedva dočekao današnji dan kad ću opet malo protegnut noge . Ja i Mira smo otišli do Medulina malo otrčati uz more . Od jučer nema više bure i odmah je malo toplije . Osjećao se lagani maestral koji je donosio vlagu s mora pa su djelovi ceste u hladovini bili mokri . Stoga sam odlučio trčati u dugim tajicama što inače izbjegavam . Normalno nakon stotinjak metara mi je bilo pretoplo i onaj osjećaj sputanosti u nogama mi nikako nije odgovarao . Otrčao sam deset kilometara u tempu maratona , a na kraju sam se osjećao umorniji nego kad radim dvostruku dužinu . Možda je tome pridonijela i činjenica da sam otežano disao zbog djelomično začepljenog nosa .Ipak sve je nadomjestio osjećaj zadovoljstva što opet trčim .