Ljubljanski maraton - naplata duga

  Prošle godine nakon godine i pol treniranja i takmičenja na kraćim dužinama odvažio sam se prihvatiti izazov nastupa na kraljici svih utrka , tom svetom gralu atletike - maratonu . Pripremama sam pristupio sa dužnim strahopoštovanjem . Program je predviđao 22 tjedna treninga  koje nisam zbog nekih sitnijih ozljeda uspio odraditi u potpunosti . Mislim , a to se na utrci i pokazalo , da mi je falilo još malo dužinskih treninga . Pročitao sam sve članke vezane za iskustva sa maratonskih utrka na koje sam naišao , a naravno izdavio sa pitanjima i sve kolege trkače koji su već otrčali maraton . Pred samu utrku postavio sam sebi dva osnovna cilja . Prvi i glavni je bio završiti utrku zbog straha od ozljeda koje su me mučile tijekom priprema i straha od nepoznatog što me čeka poslije tridesetog kilometra . Ako se ostvari prvi cilj , za drugi sam si postavio vrijeme ispod 4 sata ( makar sekundu ) koje nisam uspio ostvariti . Dok sam mogao išao sam prilično dobrim tempom , ali previše sam vremena potrošio na okrijepnim stanicama , a kad je postalo teško nisam više mogao reagirati kako sam želio . Na kraju vrijeme 4:08:09 . Obzirom da je to prvi maraton bio sam zadovoljan , ali sam odlučio vratiti se iduće godine i na istom mjestu ispuniti i taj neostvareni cilj . Četiri sata moraju pasti .
   U Ljubljanu smo stigli u subotu popodne . Smjestili smo se u apartman i otišli do sajamskog prostora po startne pakete . Malo smo prošvrljali po sajmu , kupili neke sitnice i dočekali kolege iz kluba . Nakon što smo podigli pakete , malo smo se družili kod Majde i Joška uz dobru paštu , pa otišli odmoriti .
  Ujutro smo rano ustali i lagano doručkovali . Kod spremanja bila je mala nedoumica oko odijevanja , jer je temperatura bila samo 1 stupanj . Utrka na 10 km na kojoj trebaju nastupiti Mira i Alen je već u osam i trideset i još prognoziraju dosta vjetra . Na kraju se oblače slojevito obzirom da ću ih ja pratiti do startne zone , pa mogu uzeti višak robe . Apartman nam je bio na kilometar do starta  , pa se Mira uspijela lagano zagrijati do tamo . Kad su ušli u svoj box uslikao sam ih , preuzeo višak odjeće i krenuo nazad prema apartmanu kako bih se stigao spremiti za maraton .
   Brzo sam bio spreman , jer sam još ranije bio sve posložio . Pojas s gelovima , magnezijem i tabletama lupoceta ( za svaki slučaj ako nešto zaboli ) , flasteri za bradavice , vazelin za pazuh i stopala . Trebalo se samo obući i prije polaska posjetiti wc . Temperatura je vani došla na 10 stupnja , ali je vjetar još malo pojačao , pa sam odlučio  ispod klupskog tankog dresa staviti još jednu laganu trkaću majicu sa kratkim rukavima .
  Krenuo sam prema cilju kako bih predao ruksak sa stvarima supruzi i zetu koji su upravo završili svoju utrku i uključio se u rijeku ljudi koja se slijevala prema Kongresnom trgu odkud je dopiralo bubnjanje " Stroj machine " . Kod cilja je vladala neopisiva gužva . Nekako sam se našao sa svojima , predao stvari i polako krenuo prema svojoj startnoj zoni . Još je ostalo dosta vremena , pa sam zastao kod neke čistine kako bih se malo zagrijao jer zbog velike gužve u boksevima to neću moći . Desetak minuta zagrijavanja , malo istezanja i krećem prema zoni predviđenoj za trkače koji žele istrčati ispod 4:35 . Tu nailazim na Gorana s kojim sam se dogovorio pratiti tempo trkače za navedeno vrijeme . Još malo isčekivanja i napokon utrka kreće . Prvi kilometar trčimo slalom zaobilazeći trkače koji koji su se nekorektno utrpali u startne zone za vremena njima nedostižna , pa sad lagano trčkaraju ometajući druge . Držimo se blizu tempo trkača , kako nam nebi nestali u gužvi . Vjetar nam puše u leđa i trčimo lakoćom . Provjeravam tempo na satu i vidim da se  vrti oko 5:05 min/km . Računao sam da će tempo trkači držati konstantni tempo do 5:20 , ali ovo je prilično brže . Odlučujem ih pratit i dalje pa što bude . Osjećam se dobro i odlučujem da ću pričekati sa gelom do petnaistog kilometra . Na prve dvije okrepe uzimam samo malo energetskog napitka i odmah nastavljam . Na petnaistom kilometru uzimama gel sa malo vode i odmah nastavljam . Ostavljam tempo trkače iza sebe i krećem prema dvadesetom kilometru . Želim iskoristiti dobar osjećaj koji me držao u tom trenutku i napraviti malu zalihu u vremenu prije nego postane teško . Znam da to nije baš najpametnija taktika , ali kad bi uvijek išli na sigurno život bi bio puno dosadniji . Uostalom da citiram legendarnog Steve-a Prefontaina " najbolji je tempo onaj samoubilački ".
Do dvadesetog kilometra držim tempo 5:10 . Nakon što se razdvajaju trase polumaratona i maratona gužve na cesti odjednom nestaje .Goran i tempo trkači su negdje iza mene i počinjem teško održavati tempo sam . Pridružujem se jednom trkaču čiji tempo mi najviše odgovara i slijedećih par kilometra se međusobno vučemo . Na dvadeset i petom kilometru me sustiže grupica sa tempo trkačima u kojoj je i Goran i nastavljamo dalje zajedno još par kilometara kad na jednoj laganoj uzbrdici Goran polako zaostaje , a ja  uporno iako teško držim priključak . Prolazimo i trideseti kilometar . Uzimam i treći gel i nastavljam pratiti grupicu sa tempo trkačima .Tempo je sad pao na 5:30 . Polako mi  grupica odmiče sve više i do trideset i petog kilometra već su gotovo sto metara ispred . Na okrepi ih sustižem . Uzimam i zadnji gel i nastavljam dalje za njima . Međutim sve ih teže pratim i ubrzo opet počinju odmicati . Sad već osjećam priličan umor i samo snagom volje uspijevam izvuć još malo energije i održavat tempo oko 5:50 . Grupica sa tempo trkačima se nazire još samo tamo u daljini na ravnim dugim djelovima ceste . Na četrdesetom kilometru na okrepi sustižem grupicu od pet šest trkača i  nastavljamo zajedno . U daljini se čuje bubnjanje na cilju i to nam daje dodatni impuls pa se tempo opet malo popravlja . Stotinjak metara prije zadnjeg zavoja čujem Ivana koji me bodri sa strane i fotografira . Znam da mu nije lako pratit utrku jer se spremao cijelo ljeto za ić ispod 3:10:00 , a onda su mu se nanizale ozljede zbog kojih je morao odustat . Prije ulaska u ciljnu ravninu vidim semafor sa vremenom i  mislim da mi se u tom trenutku i guzica smijala od sreće . Utrčavam u cilj pračen bučnim navijanjem supruge i kćerke i stopiram sat . Vrijeme 3:48:41 . Ne mogu vjerovati . Znao sam već oko tridesetog kilometra da ću ić ispod četiri sata, ali ovo nisam očekivao ni u snu .Prosječni tempo 5:24 . Dug od prošle godine je obilato naplaćen .

Uljanikova utrka - zadnja provjera

 Mic po mic i ostao je još tjedan dana do maratona . Dugo sam se dvoumio oko nedjeljnog treninga . Trčati skraćeni trening dužine ili otrčati uljanikovu utrku .Naime već po tradiciji tjedan dana prije ljubljanskog maratona održava se u Puli utrka za Dan Uljanika . To je mala utrka sad uglavnom lokalnog karaktera koja se održava već po 35.put , a koju organizira uljanikova služba za sportsku rekreaciju . Sve do nedavno to je bila i jedina cestovna utrka koja bi se održavala u Puli . Utrka je imala svoje uspone i padove što se tiče broja takmičara i njihovog renomea , ali uz dobru organizaciju se uspjela održati do današnjih dana . Devedesetih godina sam otrčao dva puta utrku dužine 8 km. U ono vrijeme startalo se na otoku i trčalo uzduž cijelog brodogradilišta , da bi se izašlo na gradske ulice po bulevaru i opet unutar brodogradilišta (i tako dva puta ) do cilja . Trčala su tada i velika trkačka imena iz bivše juge poput Drage Paripovića , Romea Živka , Dalibora Balgača , Branka Zorka , Slobodana Mijolovića itd. da dalje ne nabrajam jer ne želim nekog ovako napamet izostaviti . Od domaćih snaga treba spomenuti Ozrena Rnjaka ( prvi prvak Hrvatske u maratonu ) koji je nastupio na svih 35 dosadašnjih utrka i koji je jednu i osvojio . Bila su to neka druga vremena što se trčanja tiče . Cestovnih utrka nije bilo puno , a i novac nije igrao toliku ulogu kao danas . Ono što je posebno vrijedno u cijeloj toj priči su utrke za djecu osnovnih i srednjih škola koja se oduvijek vrlo uspješno održavaju kao uvertira za veliku utrku i koja uvijek privuku vrlo veliki broj djece . Tako su dva puta sredinom devedesetih nastupile i moje kćerke i to vrlo solidno . U nedjelju su utrku pratila i njihova  djeca i navijale za mene i zeta . Tko zna , možda će i njih dvoje jednog dana sudjelovat u utrci .
      Uglavnom dvoumljenje oko nastupa je bilo zbog loše vremenske prognoze i utrke u Ljubljani iduće nedjelje .Od sedmog mjeseca se spremam za tu utrku . Pretrčao sam preko devetsto kilometara priprema i nisam želio navuć neku prehladu baš zadnji tjedan .Zbog toga sam cijelo jutro pogledavao kroz prozor i nekoliko puta se spremao krenuti pa odustao , dok napokon nisam odlučio otić do starta i tamo odlučit . Krenuli smo tako ja ,supruga , kćerka , zet  i naravno moji najveći navijači unuci Noa i Iris . Kod Uljanika velika gužva i pored lošeg vremena . Nekako sam našao mjesto za parking i otišao po startni broj . Kišica je stala i odlučio sam ipak trčati . Skinuo sam se i krenuo sa zagrijavanjem . Od samog početka nisam bio baš u elementu . Osjećaj težine u nogama bio je prisutan čitavo vrijeme dok sam se zagrijavao . Obično bi tokom zagrijavanja sve polako sjelo na svoje mjesto , ali u nedjelju to nije bio slučaj . Možda je vrijeme utjecalo na to , možda se nisam dovoljno zagrijao , ali start utrke nisam dočekao najspremniji . Krenuo sam kako sam i planirao malo brže da ne zapnem u gužvi .  Osim na trkače ispred sebe morao sam dobro paziti i na cestu koja je na nekim mjestima bila u dosta lošem stanju sa puno neravnina , lokvi vode i klizava zbog kiše . Osim toga trebalo je paziti i na šine od vlaka koji je nekad vozio teret kroz brodogradilište . Uglavnom prva dva kilometra sam pretčao relativno dobro . Tempo kako sam bio i planirao . Pratio sam Irenu i Danijela koji su brži , ali obično krenu malo opreznije pa mi je to pasalo . Mislio sam ih pokušati pratiti dok Danijel ne ubrza , a onda se držati Irene , ali već nakon drugog kilometra su lagano počeli odmicati . Tempo mi je počeo padati . Vidim da to nije moj dan i pokušavam spasit što se da . Pokušavam držati  tempo koji će me dovest do cilja bez da puknem . Prolazim prvi krug boreći se da održim koliko toliko pristojan tempo , ali on je svakim kilometrom sve sporiji . Na otoku prilikom okreta vidim  da su mi pratioci sve bliži i pokušavam zadnji kilometar  sačuvati čim više pozicija . Kojih dvijesto metara prije cilja sustiže me klupski kolega Tomica  . Dobrih stotinjak metara sprintamo rame uz rame uz navijanje znanih i neznanih i ulijećemo gotovo istovremeno u ciljnu ravninu .Ovaj put je on ipak bio za dlaku brži . Kao što bi rekao moj nekadašnji šef Pipe Cukon " jedanput teče zec , jedanput brek ".
   Sve skupa kad se zbroji i pored toga što sam trčao ispod očekivanja , ipak sam zadovoljan jer sam naučio nešto novo . Koliko god bio spreman , svaka utrka je priča za sebe . Ponekad igra ulogu vrijeme , ponekad staza , ponekad pogrešno odrađena utrka , a ponekad jednostavno nije naš dan . To što sam prije mjesec dana otrčao 10 km u tempu 4:34 , ne znači samo po sebi da ću utrku od 7 km otrčati za 4:30 . Jednostavno to nije ista staza , uvjeti su drugačiji , a i ja sam u drugačijem treningu . Uglavnom trčim dionice ciljanim tempom maratona ili malo brže , a to je znatno drugačije nego kad odrađujem tempo dionice ili intervalne treninge . A očito mislima sam već  u Ljubljani i utrku sam odradio misleći samo da se ne ozlijedim ili razbolim .
    Do Ljubljane je ostalo još 4 dana . Kad se sve skupa uzme , pripremao sam se najbolje što mogu , uspio sam izbjeći ozljede i boleštine  i sad ostaje samo vidjeti jeli to bilo dovoljno .
   

Pulska x-ica

    Još malo i stiže vrhunac priprema za Ljubljanu . Osjećam kako se forma približava nekom željenom nivou . Napokon je i vrijeme poslužilo , tako da treninzi idu bez poteškoća . Dužine trčim u zadnje vrijeme u tempu maratona . Nekako mi ide lakše nego sporijim tempom , a i dobro je navikavati se na tempo kojim ću krenuti na maraton . Prošle subote sam u kalendar priprema ubacio gradsku utrku od deset kilometara " Pulska x-ica" . Dobro mi je poslužila kao provjera trenutačne forme . Nisam imao nikakvih očekivanja što se tiče rezultata , jer sam dan utrke dočekao umoran ko pas . Naime u namjeri da završim obnovu krova kantinice u vrtu prije prognozirane kiše , nekoliko dana sam poslije posla radio do mraka . Nosi , diži , pili  ... grede , ploče , crijepovi ...Uglavnom i u subotu sam do ručka radio na krovu . Nakon ručka osjećao sam se baš umorno . Otišao sam leći nekih pola sata , što inače nije moj običaj i za divno čudo kad sam se ustao i istuširao više nisam osjećao nikakav umor .
  Spremili smo se i krenuli prema Areni . Mira je odlučila preskočiti utrku , jer je dugo pauzirala zbog ozljede , tako da je povela unuke da navijaju za nonića . Ispred Arene se skupilo začuđujuće puno ljudi . Osim trkača , trkačica i njihovih navijača , grad je bio pun ljudi koji su došli zbog " vizualia festivala " .tako da je bio prekrasan ambijent za trčanje . Start je bio ispred amfiteatra . Malo sam se bojao krkljanca zbog uske ceste prvih par stotina metara do Punte , pa sam odmah krenuo brzo pazeći da me netko ne saplete u toj gužvi . Nakon kružnog toka na skretanju prema mlinu našao sam se na začelju izdužene kolone bržih trkača i onih koji su se malo precijenili pa su malo po malo počeli posustajati . Prvi kilometar sam pretrčao za 4:12 što je za mene malo prebrzo , pa sam malo usporio i držao se oko 4:25 . Naišao sam usput na Kristijana koji je držao sličan tempo i odlučio ga pratiti dok mogu ( ipak je on malo brži ) . Tako je bilo do rive kad smo skrenuli uz željezničku stanicu do okreta ispod Tivolia . Nakon petog kilometra mi je tempo malo pao , ali još sam se držao grupice "pulsovaca" . Na rivi je bilo jako puno ljudi koji su bodrili trkače glasnim navijanjem . Nakon okreta imao sam priliku vidjeti one koji su trčali iza mene i procijeniti  koliko zaostaju . Kilometar nakon okreta još su nailazilia iz suprotnog smjera . Tu i tamo neko poznato lice . Evo ga i legendarni Bepo koji se i u 84. godini ne predaje . Iza njega je još uvijek popriličan broj onih puno mlađih koji ga ne mogu pratit . Nakon šestog kilometra tempo mi je pao na 4:40 . Grupica koju sam do sad pratio polako je odmicala i ostao sam sam dvadesetak metara iza njih . Do foruma je to već bilo i preko pedeset metara . Polako su me počeli prelaziti poneki koji su očito bolje rasporedili svoj tempo trčanja . Kod kazališta me prešao Raul iz kluba  , a kod Portarate Antonio . Lagano su odmicali uz đardine . Ispred Zerostrasse tunela Ivan , Slaven i Ozi bodre . Pozdravljam i ulazim u tunel . Gotovo je . Sad kad izađemo slijedi nizbrdica i zadnji uspon  prema cilju u Areni . Na nizbrdici pokušavam što više ubrzati . Više se nema šta štediti . Tih tristo -četirsto metara odlučujem ići maksimalno i ne dopustiti nikome da me pretrči . Puno ljudi navija glasno i stvara divan štimung . Uočavam i Miru sa unucima ispred tunela .Iris i Noa viču "nono , nono " dok me Mira pokušava uslikati . Mahnem i utrčavam u tunel iza kojeg slijedi kratak uspon i ulazak u cilj . Dok dolazim do daha bacam pogled na sat . Prosječni tempo 4:34 . I više nego zadovoljan idem po pivo . Stiže i Mira sa klincima . Malo sa njima razmjenjujem dojmove sa utrke , pa mi Mira predaje ruksak i odlazi jer klincima se spava . Ja se istežem i presvlačim dok čekam proglašenje .
   Što se tiče same utrke , ove godine moram pohvaliti organizatore . Jedina zamjerka koju imam je što se tiče čipova za vrijeme , koji su ove godine bili izuzetno loše kvalitete , pa je najmanje pedesetak trkača bilo bez plasmana jer im nije registriralo ulazak u cilj . Kasnijom provjerom video snimke to su donekle ispravili , ali ipak je to veliki lapsus . Za pohvaliti je što su odmah oučili i priznali grešku , ispričali se i obečali ispraviti to za iduću godinu. Kad se sve skupa sabere utrka je ipak odlično organizirana . Termin je idealan , a suradnja sa festivalom vizualije je pun pogodak , jer je prisustvovalo puno ljudi i atmosfera je bila odlična . Startni paket je vrlo bogat uz prihvatljiva startnina . Uglavnom sve predispozicije da iduće godine bude još veći interes za učestvovanje .

Patike , tenisice ...obuća za trčanje

        Patike ili tenisice . Za vrijeme bivše države bilo je svejedno . Koristio se i jedan i drugi izraz . Uspostavom hrvatske države normalno je da se počelo sa korištenjem standardnog hrvatskog književnog jezika u javnom životu . I kako to obično biva u pokušaju čišćenja od nepoćudnih riječi dolazi do smiješnih situacija sa izmišljanjem nakaradnih izraza za neke stvari ( npr. zrakomlat itd.). Sva sreća da je većina toga ostalo samo na prijedlogu . Što se tiče patika ili tenisica tu se nije pokušalo izmisliti novu riječ , već se opredijelilo za riječ "tenisica" . Patika se odbacila pod obrazloženjem da je to turcizam tj.posuđenica od turske riječi patik što označava papuču . Sve bi držalo vodu kad u hrvatskom književnom jeziku ( i u svakodnevnom korištenju ) nebi bilo brdo tuđica pa i turcizma ( npr. dućan , sat , čarape , pamuk , limun , majmun , sapun ,bubreg , boje ...) . Uostalom riječ tenisica isto tako može biti upitna iz više razloga . Riječ tenis nije hrvatska riječ , već dolazi iz francuskog i engleskog jezika . Osim toga označava sasvim određeni sport . Iz toga proizlazi da bi tenisice trebali zvati sasvim određeni tip sportske obuće za igranje tog sporta . I to bi bilo u redu . Ali onda dolazimo do prilično  blesavih i jednostavno nespojivih izraza poput tenisica za trčanje , za košarku , mali nogomet itd. Čudno da nisu izmislili neki blesavi izraz koji bi barem bolje odgovarao obući za trčanje npr. trkalice ili trčalice . I kako mi je osobno ( a drugi kako žele )" tenisica za trčanje" blesav izraz , ja ću i dalje koristiti riječ patika . I tako dolazimo  napokon do onog bitnog što sam želio kazati .                                                                                                 Jučer sam nakon duge potrage kupio nove patike . Adidas  " supernova M" . Potraga je bila duga iz više razloga . Prvi i osnovni razlog je cijena . Najkvalitetniji modeli od svih poznatih marki  se kreću u rasponu od 900-1400 kuna što je prilično skupo . Zbog toga pokušavam ubosti vrijeme kad neki dućani stave popust na takve artikle . Tako npr. Adidas shop zna stavit u nekoliko navrata godišnje popust i do 40 % , kad trebaju stići novi modeli . Onda treba biti brz i kupiti po povoljnoj cijeni . Prije dvije godine sam tako kupio sebi svoje prve prave patike za trčanje , a prošle godine supruzi i kćerki . Još kad se to podijeli na nekoliko rata preko kartice ispada jako povoljno . Ove godine sam međutim promašio za par dana pa nije više bilo mojeg broja . Pokušao sam i preko web prodaje od nekoliko dućana koji imaju svoje dućane u Puli , ali isto nije bilo baš ništa prihvatljivo . Uostalom ne volim naručivati takve stvari na neviđeno . Svake godine isti modeli od gotovo svih proizvođača se toliko mijenjaju , da ponekad ostane isti samo naziv modela . Pa onda ti pokušaj opet kupiti model koji ti odgovara od ranije . Nema šanse .Zato ja volim kad kupujem lijepo izvrtit u ruci svaku patiku , opipati , savinuti , obuti i nagaziti dok me ne uvjeri da je baš ona ta koja meni paše . I zato mi idu na živce trgovine koje nemaju sve modele na skladištu , već se treba naručiti preko weba . Pa onda idi nekoliko puta u trgovinu i još ako na kraju ne odgovaraju ...Ne hvala .
   Uglavnom već sam izgubio svaku nadu da ću na vrijeme uspjeti kupiti nove patike , tako da ih stignem malo razgaziti prije maratona u Ljubljani kad sam se sjetio  Intersporta . Tamo nisam bio već dugo , a uostalom nikad nisam tamo naišao na neki veći popust . Ali ajde , ništa me ne košta proć i vidjeti .Odem ja tamo kad ono  akcija povodom Zagreb maratona i nađem ja ono što mi paše . Popust 30 % . Wow , probam ih ja , sve paše . Pitam prodavačicu koliko ih još imaju kako bih eventualno još negdje pogledao , kad ono zadnji broj . Uzimam . Sad sam neko vrijeme miran po tom pitanju .

Uranila jesen

  Nažalost , nakon cijelog niza nevera koje su zahvatile naše područje u zadnjih par tjedana , karig za kraj je stigao u vidu obilatih  kiša . Temperatura je prilično pala i čim sunce zađe bude prilično prohladno  vani . Kupanju je definitivno odzvonilo , a iako je kalendarski još ljeto jesen je pomalo već nastupila . Vremenske prognoze predviđaju pad temperature i kišu gotovo svaki dan  . Sad je već problem sa terminima za trening , a slijedi najvažniji dio priprema za maraton u Ljubljani . Recimo danas je po planu bio trening dužine od 30 km koji traje nešto manje od 3 sata . Jučer gledam prognozu , a ono daju kišu cijeli dan . Ponedjeljak kiša , utorak kiša , a ni slijedeći dani nisu baš ohrabrujući . Ako ne odradim u nedjelju zadanu dužinu , tokom tjedna je to već problem , a i poremetim cijeli plan treninga . A za maraton je trening dužine možda i najvažniji .
   Ništa . Ujutro još iz kreveta čujem kako rominja kiša pa nastavljam spavati . Barem ću se pošteno naspavati . Oko osam se dižem , a vani naravno kiša . Doručkujem lagano i svako toliko provjeravam stanje vani . Bez promjena . Oko jedanaist sati već planiram kako promjeniti trening za idući tjedan , kad ono kiša napokon popušta i čak se malo kao razvedrava . Na brzinu se presvlačim i krećem . Nisam pošteno ni skrenuo u drugu ulicu , a već se opet naoblačilo . Kako je velika južina odmah mi je toplo i teško za trčanje zbog velike sparine .
 Prolazim rivu , pokraj Uljanika  i skrećem na bulevar kad počinje lagano kap po kap opet kišiti . Idem dalje jer mi to ne smeta . Tempo sasvim dobar . Iako mi se čini da sam spor i težak , sat pokazuje konstantno oko 5:15 . Očito je forma jako dobra i to se vidi po tempu koji mi je sad uobičajen na treninzima dužine . Pokušavam se čim više držati tog tempa kako bih se navikao na takvo trčanje , jer je to moj ciljani tempo za maraton . Na uzbrdici pokraj cementare prema Muzilu kiša pojačava i sad više nije baš ugodno . Sad je kasno za odustati pa nastavljam . Prolazim uzbrdicu i počinjem se spuštati prema uvali Valovine . Tu sam već na udaru jakog juga , pa sad osim kiše i vjetar prilično smeta jer sam već prilično mokar . Dok gledam prema moru koje se pjeni od valova koji udaraju u stijene kroz mozak mi prolazi refren pjesme TBF-a " malo san maka ".
Zbilja moram biti malo "maknut" kad po tom vremenu umjesto doma na suhom ja trčim i riskiram neku upalu . I tako dok sam u sebi pjevušio " malo  sam , malo sam maka " u daljini sam primijetio dvoje trkača kako mi se približavaju .Pogledam malo bolje i ubrzo prepoznajem bračni par Irenu i Danijela Šajatovića . Wow , znači nisam jedini koji sam "maka" .Par minuta sam stao i popričao sa meni vrlo prijaznim i dragim kolegama . Oni su pri kraju treninga ( 30 km ) što znači da su počeli po kiši . Pozdravljamo se i nastavljam sad već dobro raspoložen .Ako nije njima smetalo vrijeme , zašto bi meni  . Koraci postaju sve lakši i opet trčim s užitkom . Prelazim uzbrdicu na Stoji i spuštam se na Lungomare . Uživam jer nema nikakvog prometa . Sva cesta samo za mene . Tišinu remeti samo huk podivljalog mora , dok ujednačenim tempom grabim prema uzbrdici iznad Valsalina .Dok si rekao keks i već sam na južnom bulevaru .Kiša sad još pojačava . Stižem do Bunarine i pravim dva kruga oko Histrije . Garmin pokazuje 17,5 km . Ulijećem u kafić i sa malo vode uzimam energetski gel . Odmh nastavljam dalje praćen začuđenim pogledima gostiju kafića . Krećem nazad istim putem . Uspijevam održavati više manje isti tempo bez naročitog naprezanja . Na kratkoj , ali strmoj uzbrdici prema Muzilu osjećam lagani umor u nogama . Nema veze od sad nadalje je samo nizbrdo i ravno . Na nizbrdici još malo ubzravam . Kiša je ovdje najobilnija . Bujice vode se slijevaju uz rub ceste , a ja sam mokar ko miš . Osjećam težinu majice koja mi se lijepi na prsima i mokri uložak u patikama kako šljapka pri svakom koraku . Zadnji kilometar malo usporavam i završavam malo prije kuće sa pretrčanih 30 km . Skroz mokar , ali zadovoljan . Odradio sam zacrtano i sad mogu mirnije planirati daljne treninge . Odmah na ulazu u kuću skidam sve sa sebe , lagano se istežem i ulijećem pod topli tuš .

Ljetna idila

    Evo , malo po malo i od prošlog posta je prošlo gotovo dva mjeseca . Desilo se u tom periodu svega i svačega , ali mene je ulovila teška fjaka za pisanje . Inače ljeto je godišnje doba koje je meni po mjeri i kakvo bih volio da traje cijelu godinu . Nema kiša , bljuzgi , magle , ni zime i kratkih dana . Sada je vrijeme sunca ,kratkih rukava ,mora i uživanja . Dani su dugi , ali opet ne toliko da bi stigli sve što bi željeli . Naprimjer napisati koji novi blog .
   Ove godine je zagrijalo da je to nenormalno . Temperature su u Puli neke dane dosezale i do 35 stupnja . Kad je bilo burno nije bila neka frka , ali kad bi okrenulo na južinu to je bilo za popizdit . Oko podneva na cesti bi se smucali samo dokoni turisti spaljene crvene kože i pokoji domaći koji je to morao zbog posla. Ostali su se svi sklonili negdje u debelu hladovinu ili pod klimu .
   Treninzi se  ( da kucnem u drvo ) odvijaju  po planu . Pripreme za Ljubljanski maraton napreduju bez posebnih problema . Preko tjedna kad sunce zapadne trening na stadionu , a nedjeljom dužina rano ujutro u hladu Šijanske šume . Toplo je , ali da se izdržati . Ipak odmah sam otklonio bilo kakvu mogućnost sudjelovanja na nekoj utrci do kraja rujna . Što se tiče treninga , a naročito nakon nedjeljnih dužina ( 24-30 km ) primijetio sam da mi jako pomaže plivanje za opuštanje mišića , tako da sam se ovog ljeta kupao više nego prethodnih nekoliko ukupno .
  Nakon solidno odrađene baze , ulazim pomalo u završne pripreme za Ljubljanu . Slijede razne varijante intervalnih  treninga i tempo dionica koji bi trebali što više povećati V02max kapacitet . Ako uspijem pametnim doziranjem treninga  izbijeći  neku veću ozljedu mogao bih prilično spremno nastupiti u Ljubljani . Toliko za sada .

Teška fjaka

    Svakom se vjerujem dogodio dan kad mu ništa živo ne ide od ruke . To se meni jutros dogodilo sa treningom dužine . Preciznije bi bilo kazati da mi ništa nije išlo od noge .
    Plan je bio otrčati 18 km u nekom laganom tempu od 5:30 min./km . S obzirom da je noćas unuk spavao kod nas , Mira mi se nije mogla jutros pridružiti na trčanju pa sam krenuo sam . Ustao sam u šest i po , na brzinu se spremio i već prije sedam krenuo . Odmah na početku sam bio u nedoumici u kom smjeru krenuti . Najprije sam mislio prema Muzilu , pa preko Stoje i Lungomara do Verudele i nazad . Međutim već na rivi sam se premišljao dok sam prelazio jednim djelom po osunčanoj cesti . Rano jutro a već grije ko ludo . A kako li će tek biti na uzbrdici iznad Mornara i južnom bulevaru . Kad sam stigao do pošte okrenuo sam se i odlučio ipak ići do Šijanske šume . Ako ništa drugo barem se trči u hladovini šume . Do tad sam već odradio svojih dva kilometara zagrijavanja i korak je već trebao biti lagan , ali ja se nisam tako osjećao . Koraci su bili još skroz teški i neusklađeni . O nekom normalnom tempu nije bilo ni govora . Nastavio sam tako do Šijane . Nekako sam uspio ubrzati ispod 6 minuta po kilometru , ali nije to bilo to . Dočepao sam se šume i hlada i pomislio da će sad odjednom krenuti . Ali ništa od toga . Što je najluđe ništa mi posebno nije smetalo . U hladovini šume bilo je skroz ugodno . Nakon kišurine od prethodnih dana nije bilo ni sparine ni pretjerane vrućine . Za divno čudo nije bilo ni blata po stazi . Sve u svemu idealno za trčanje . Ali malo sutra . Ja se jednostavno danas nisam mogao skockati . Falilo je one lakoće u nogama i ritma koji ide sam od sebe . Kao da mi je cijelo tjelo uhvatila teška fjaka . Lako za tjelo , i glava je u fjaki . Obično bi lako snagom volje natjerao tjelo na dodatni napor kad bi bilo teško , ali danas je i to išlo sve usporeno i kratkotrajno . E sad , jeli tome uzrok bio prikriveni umor od dana ranije kad sam kod kuma ukrcao u kariolu i prebacio na drugo mjesto  dva kubika pjeska  i kubik bloketa , ili što sam se navečer uz društvo nakrcao pršutom i vinom , tko će ga znati . Uglavnom  nije bilo baš bajno . Dok sam tako trčkarao , odlučio sam da kad već ne mogu otrčati 18 km željenim tempom , onda ću si dodati još dva ,tri kilometra u ovom kljakastom . I tako je išlo približno do 17.tog kilometra . Nisam stao ni popit vode . U biti nisam baš ni osjećao neku potrebu . Nisam više forsirao , već sam išao koliko sam u tom trenutku osjećao da mogu bez da si razbijam glavu sa time . Sjetio sam se starije kćerke i izraza " šanti , šanti " ( tako se nekako izgovara ) koji je pokupila dok je bila u Indiji . To bi valjda trebalo značiti " mirno , mirno  " ili nešto u stilu ne razbijaj glavu nepotrebno , sve će biti ok .  I onda odjednom na jednom ravnom djelu šumske staze po laganoj uzbrici koraci su krenuli sami od sebe i grabili ujednačenim brzim ritmom . Više nisam osjećao nikakve smetnje , odjednom je sve sjelo na svoje mjesto . Izašao sam iz šume i sad već ubrzanim korakom stigao doma . Ukupno 21,1 km , dužina polumaratona . Nisam toliko trčao još od Plitvica prije mjesec dana . Nakon istezanja i čaše magnezija i vode stao sam na vagu i ostao izneneđen . Iako nisam osjećao neko pretjerano znojenje i vrućinu , na treningu sam jutros izgubio skoro tri kilograma što je na mojih uobičajenih 66-67 kilograma težine prilično . Idući puta ću  ipak ponijeti dosta tekućine na trening . A sad malo odmora .