Trening dužine obično radim nedjeljom . Ako sam zbog nečeg spriječen , odradim ga u subotu . S obzirom da sam za proljeće bio planirao samo nastup na polumaratonu , planirane dužine su trebale biti do nekih 26 km . Zbog nekih kraćih utrka krajem drugog mjeseca , zatim jake prehlade i na kraju ozljede stopala to se sve poremetilo . Uglavnom zadnju dužinu preko 20 km otrčao sam prije više od dva mjeseca . Sada opet podižem tjednu kilometražu i intenzitet treninga , pa sam za ovaj vikend bio planirao otrčati 20 km . Prošli vikend sam 16 km otrčao lako bez ikakvih problema , pa sam zaključio da podizanje za 4 km proći bez problema . Možda bi i prošlo da sam to odradio na cesti , ali odluka je pala na kros ( trim ) stazu u šijanskoj šumi . Naime sa obzirom da sam malo duže spavao , doručkovao i imao još nekih obaveza ujutro , na trčanje sam krenuo malo prije podneva . Kako je već prilično toplo po suncu otpale su sve varijante uz more i ostala je samo šuma koja je dolazila u obzir . Njena hladovina je pravi spas za trčanje po vrućini čak i usred ljeta . Osim toga nakon svakog kruga od 4 ili 5 km ( zavisno o odabranoj stazi ) može se malo osvježiti sa vodom ili izotonikom , što je vrlo važno kod pojačanog znojenja po vrućini .
Krenuo sam laganim i ujednačenim tempom unutar zadanog tempa za dužinu koji je meni između 5:40 i 6:00 minuta po kilometru . Uglavnom mi je teško održavati tako lagan tempo . Nekako mi se nakon kratkog zagrijavanja spontano tempo pojačava , pa ga moram stalno usporavati . Svrha treninga dužine nije nabijanje tempa i umaranje , već navikavanje tijela na dugotrajno trčanje . Tako neki trkači ni ne prate prijeđenu kilometražu , već vremensko trajanje trčanja . Progrevni treninzi dužina su već nešto drugo , a i oni se ne rade često . Da ne filozofiram puno , četiri kruga ili malo više od 16 km otrčao sam sa lakoćom . Uživao sam u trčeći u osami sa svojim mislima kroz taj mir i zelenilo . Ali peti krug su noge već malo otežale . Na kraju i tog kruga već sam osjećao dosta umora , ali tu nije bio kraj . Naime kako sam došao sa suprugom , a ona je imala za otrčati 14 km , rekao sam joj da kad završi svoje nek ode s autom , a ja ću lagano otrčati do kuće . Nisam računao da ću se toliko umoriti . Uh , sad bih rado nazad autom . Jebiga , sam sam si tako smjestio . Na klupici me je po dogovoru čekala boca sa izotonikom koju sam iskapio i krenuo šumskim putem nazad . Prvih stotinjak metara mi je bilo kao na trispetom kilometru maratona , ali poslije je opet krenulo . Kao dizelaš . Kad sam izbio na asvalt kod rotora već sam opet uhvatio neki pristojni tempo i nastavio tako do kuće . Sve skupa 23 km . Malo sam više od planiranog i umor sam jako osjećao . Očito fali dužinskih treninga , kojih nije baš jednostavno nadoknaditi . Bit će bolje .
Nema komentara:
Objavi komentar