srijeda, 11. ožujka 2020.

Puste želje

    Svakim danom koji prolazi sve su veći izgledi da će mi svi planovi u vezi proljetnih takmičenja pasti u vodu . Izgleda da mi jednostavno nisu suđeni . Prošle godine zbog ozljede i viroze mi je otpao zagrebački proljetni polumaraton za koji sam se spremao sa velikim očekivanjima . Ove godine sve je opet teklo idealno do ozljede . Nakon punih četiri tjedna lakšeg treninga na kraju ipak odustajem od ganjanja rezultata . Ozljeda još nije skroz prošla i smeta taman toliko da ne mogu trčati punom snagom . Uostalom forma je toliko pala da nema smisla ni pokušavati . I taman kad sam definitivno odlučio pratiti Miru u njenom prvom polumaratonu opet problemi . Ovog puta je za rušenje planova zaslužna pojava korona-virusa . Ono što je na početku izgledalo kao lokalna epidemija tamo negdje daleko , odjednom je preraslo u globalnu pandemiju . Glavno žarište je tu blizu nas , a vrhunac i kraj se ni ne naziru još . Mjere za suzbijanje zaraze su sve strože . Zatvaraju se granice , škole , vrtići , uvode se mjere izolacije i karantene .Ograničava se kretanje , otkazuju sve manifestacije i zabranjuju se masovni skupovi . Kao u nekom filmu znanstvene fantastike . U takvom ozračju sve je izvjesnije da se stanje neće tako skoro smiriti i da će najvjerojetnije otkazati Istrski maraton , a možda čak i Wings for life . Dakle sve moguće varijante  planova ostaju i ovog proljeća samo puste želje .

Nema komentara:

Objavi komentar